Špajz
U postavu je moguće pogledati rekonstrukciju ostave, tj. „špajza“, koja se u seoskim kućama, kao zasebna prostorija, nalazila pored kuhinje i služila je za čuvanje namirnica te pospremanje različitih kuhinjskih pomagala. U ovoj su rekonstrukciji izložene različite naprave za usitnjavanje i pripremu hrane te posude za čuvanje ili serviranje.
Pripremanje različitih plodova iz vrta i voćnjaka počinje već sredinom ljeta kada polako dozrijevaju različite vrste voća i povrća, koje treba spremiti za zimu, a ostale plodove s polja tek koncem jeseni. Iako je danas zaista teško zamisliti život bez hladnjaka, ljudi su se nekada, jer hladnjaka jednostavno nije bilo, morali snalaziti. Tako su se plodovi iz vrta (npr. krumpir, mrkva, peršin i cikla te repa za prehranu stoke) čuvali u posebno iskopanim jamama u zemlji (zbog stalne i niske temperature). Takve su se jame nazivale „rovovi“. Jedan dio povrća se, kao što su krastavci i paprika, kiselio octom, a kupus se kiselio postupkom soljenja. Luk bijeli i crveni čuvao se u ostavi, špajzu u svježem obliku, a samo neke vrste povrća, poput ljute paprike, sušile su se i usitnjavale (mljele) jer su se upotrebljavale kao začin.
