Ispraćaj kuma

U posebnoj izrađenoj stolici, sjedi vjenčani kum. I danas je važnost uloge kuma svima dobro znana, a nekada se uz kuma i kumstvo vezalo i mnoštvo različitih, danas već zaboravljenih živopisnih običaja. U okolici Županje običaj je bio da se kuma pred sam kraj svečanog svadbenog slavlja ceremonijalno i uz pjesmu otpraća kući, na zasluženi odmor. Običaj se nazivao „u živo“.

Kuma bi se prvo okitilo otarkom (tradicijskim, često ukrašenim, ručnikom), kojeg bi mu prebacili preko jednog ramena i učvrstili ispod ruke u visini pojasa (poput lente). Zatim bi ga posjeli u čvrstu stolicu (nerijetko napravljenu i korištenu posebno za ovaj običaj) te bi ga dvojica muškaraca na stolici nosila do kuće. Obavezno su ih, uz sudionike svadbe, pratili tamburaši, pjevajući i slaveći kuma i kumstvo, a pjesme su obično bile vrlo šaljivog karaktera.

Izložena drvena stolica, prema izjavama kazivača, upravo je napravljena i služila je za ispraćaj kuma.

Mjesto i vrijeme izrade: Županjska Posavina, sredina 20. st.