Badnja večer
Bez obzira je li se radilo o siromašnim ili onim bogatijim obiteljima, svi su u danima oko Božića nastojali ispuniti određena pravila u načinu urešavanja kuće, stola, pripremanja hrane, pića, odijevanja i mnogih drugih običaja. Središnji je događaj svakako bio obiteljski objed.
Uz ovaj prikaz želimo vam skrenuti pažnju na božićnu svijeću, kao na jedan vrlo važan i neizostavan simbol Badnje večeri i Božića. Božićnu su svijeću ljudi u prošlim vremenima sami izrađivali i ona se u pravilu postavljala na središnji dio blagdanskog stola. Svijeći se pridavala stvarna i snažna magična moć te se ona obavezno brižno čuvala za iduću godinu. Vrlo su česta i proricanja vezana za njezino gašenje. Naime, vjerovalo se da ako dim svijeće ne ode prema gore već se navije prema jednoj od osoba za stolom, da će ta osoba umrijeti u idućoj godini.
U slavonskim selima zabilježeno je da svijeću gasi najstariji član kuće, obično muškarac i to nakon pojedene juhe. Gasio ju je na način da žlicom zagrabi malo vina iz čaše te je prinosi plamenu svijeće gaseći ga. Nakon gašenja, ostatak vina vraća u čašu te je diže i nazdravlja: „Živi i zdravi mi bili i dogodine svi se ponovno našli za ovim stolom.“. Zatim prvo on, a onda i svi odrasli ukućani ispijaju gutljaj vina iz te čaše.
U selima u okolici Županje umjesto vina za gašenje svijeće poslužila bi rakija, a u Županji je pak zabilježeno da se božićna svijeća gasila kruhom. Taj bi se komadić kruha čuvao na stolu sve do završetka večere, kada ga se obavezno bacalo u plamen peći (nikako ga se nije smjelo pomiješati s ostalim ostacima jela). U Bošnjacima su, prije gašenja svijeće rakijom, svi ukućani molili onoliko molitava (Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu) koliko je osoba za stolom. S obzirom da su obitelji tada vrlo često bile brojne, molitva je znala potrajati.
