80 godina od holokausta u Vinkovcima
Autor:
Danijel Petković
Klik za ulaz
Ljudi kojih nema – 80 godina od holokausta u Vinkovcima
Dana 18. kolovoza 2022. godine napunilo se točno 80 godina otkako je iz Vinkovaca u logore Jasenovac i Stara Gradiška otpremljeno posljednjih 6 Židova starije dobi. Time je Konačno rješenje, bar što se tiče Vinkovaca, bilo provedeno u cijelosti. Jedan od uzroka izrazito rigidne nacističke politike prema vinkovačkim Židovim a bila je zasigurno i posljedica atentata na njemačkog nacističkog dužnosnika Wilchelma Gustlofa 4. veljače1936. u Davosu u Švicarskoj, a koji je izvršen od strane Davida Frankfurtera sina tadašnjeg vinkovačkog rabina Mavra Frankfurtera.
Tako je 1942. godine nepovratno nestala jedna od najprosperitetnijih vinkovačkih etničkih i vjerskih zajednica, a koja je nerazmjerno svojoj maloj brojnosti ostvarila ogroman utjecaj na svekoliki razvoj trgovine, industrije, obrtništva, društvenog života i kulture grada Vinkovaca potkraj 19. stoljeća i tijekom prva 4 desetljeća 20. stoljeća.
Vinkovci su inače sve do Drugog svjetskog rata bili izrazito multietnička, multikonfesionalna, multikulturalna i multijezična sredina. Primjerice, popis stanovništva iz 1910. godine pokazuje kako je od ukupno 9220 stanovnika, rimokatoličkoj vjeri pripadalo 7.151 (77,5%) žitelja, pravoslavnoj 823 (8,9%), židovskoj 607 (6,6%), luteranskoj 437 (5%), kalvinskoj 139 (1,5%), grkokatoličkoj 55 (0,6%), te drugim vjerama ukupno 8 žitelja. Od ovog broja prema materinskom jeziku 4.500 (48,8%) tadašnjih Vinkovčana govorilo je hrvatskim jezikom, 3.160 (34,3%) njemačkim, 1.391 (15,1%) mađarskim, dok je češkim, slovenskim, slovačkim, talijanskim i drugim jezicima govorilo ukupno 156 (1,7%) stanovnika tadašnjih Vinkovaca. U govornike hrvatskoga jezika tada su uvršteni pravoslavci, odnosno Srbi, a u govornike njemačkoga jezika Židovi, pa bi etnička slika Vinkovaca 1910. godine bila sljedeća: Hrvati 39,9%, Nijemci 27,7%, Mađari 15,1%, Srbi 8,9%, Židovi 6,6%, i ostali 1,7%. %. Sličnu jezično-konfesionalnu strukturu, uz nešto izmijenjene omjere pojedinih etnika, pokazuje i popis iz 1931. godine prema kojemu se da zaključiti kako je u Vinkovcima živjelo oko 700
osoba koje su pripadale židovskoj zajednici. Neposredno uoči početka Drugog svjetskog rata taj će se broj,kako se procjenjuje, smanjiti na 550 osoba jer je dio vinkovačkih Židova, naslutivši strahote koje će ih uskoro zadesiti, iselilo u druge zemlje i u konačnici u Palestinu. Unatoč nekolicini popisa žrtava Drugog svjetskog rata, točan broj u logorima deportiranih i ubijenih vinkovačkih Židova do danas nije u cijelosti utvrđen. Broj se zasigurno kreće oko 500 osoba, a procjenjuje se kako je tek 10 % uspjelo preživjeti Drugi svjetski rat. Općenito se smatra kako je gotovo 700 Židova iz svih naselja vinkovačkog kraja stradalo tijekom Drugog svjetskog rata.
Stoga smo ovom izložbom željeli ne samo evocirati uspomenu na holokaust vinkovačkih Židova nego i u širem kontekstu prikazati najznačajnije osobe, društvena postignuća i gospodarsku aktivnost najznačajnijih osoba i obitelji ove vinkovačke zajednice od njenih samih početaka. Čini se kako ova zajednica postoji još od 60-ih godina 19. stoljeća, odnosno od 1873. godine, kada u Vinkovcima postoji izraelitska bogoštovna općina s 35 muških članova. U konačnici, kao epilog izložbe, želimo prikazati sudbinu preživjelih pojedinaca i obitelji vinkovačkih Židova nakon Drugog svjetskog rata. Izložba je u osnovi zamišljena kao virtualna, interaktivna mrežna stranica u okviru mrežnih stranica Gradskog muzeja Vinkovci. Osim toga, sastavni dio realizacije ove izložbe bila je objava ovog tiskanog kataloga, a koji čine putne isprave 80 vinkovačkih Židova iz 20-ih godina 20. stoljeća iz Zbirke diploma, plakata, letaka i drugih tiskovina. U Zbirci diploma, plakata, letaka i drugih tiskovina Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci čuvaju se putne isprave više od 230 osoba iz Vinkovaca i bliže okolice iz istog vremena. Statistički gledano, putne isprave samo građana
židovskog podrijetla čine oko 34 % svih sačuvanih putnih isprava u sastavu ove zbirke, odnosno čine isprave od otprilike 12- 13 % tadašnje sveukupne židovske populacije Vinkovaca. U drugom dijelu ovog kataloga pod podnaslovom Fotografije pojedinih sačuvanih nadgrobnih spomenika na Židovskom groblju u Vinkovcima objavljujemo i dio terenskih dokumentacijskih fotografija, a koje je snimio autor ovog teksta i kataloga u veljači 2003. i 18 godina kasnije, u ožujku 2021. godine. Te su fotografije prije svega dokument o postojanju jedne vrlo napredne i prosperitetne vinkovačke zajednice koja je nasilno i naglo prestala postajati prije 80 godina, a koja je ostavila neizbrisiv trag u povijesti, gospodarstvu i društvenom životu Vinkovaca.
U mnogočemu mi današnji vinkovčani i danas uživamo u plodovima rada tih ljudi kojih više nema. U konačnici, svrha objave ovih fotografija židovskih nadgrobnih spomenika je i pokazati sliku našeg odnosa i pijetet cjelokupne današnje zajednice ovog grada prema toj iščezloj vinkovačkoj zajednici čiji smo i mi, priznavali to ili ne, u jednu ruku materijalni i duhovni nasljednici.
Danijel Petković
Izbor najvažnije literature i poveznica:
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Židovska općina Osijek, Osijek, 2002.
Udruga ESJF (European Jewish Cemeteries Iniciative)
Grupa autora, Antijudaizam, antisemitizam i Holokaust u Hrvatskoj / uredio Neven Budak, Židovska općina Zagreb - Šoa akademija, Zagreb, 2020.
Goldstein, Ivo, Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjeg vijeka do danas, Zagreb, 2022.
Kronologija progona i stradanja
Odnos vlasti nove države NDH prema Židovima može se iščitati iz napisa u Hrvatskom braniku. Nastavljen je progon antifašista, te su završavali u logorima i na stratištima. Slijede uhićenja, prisilni radovi, kontribucija, logor:
- 18. 4. 1941. uhićeno 120 muškaraca Židova i dvije žene. zatočeni su u židovskom domu do 8. 5. 1941. Zlostavljanja nadrabina i kantora. Ubijen Dragutin/Karlo Habbermann;
- 19. 4. 1941. izdan prvi nalog za plaćanje kontribucije Kulturbundu;
- 26. 4. 1941. najavljeno “rješavanje Židovskog problema” (Hrvatski branik);
- poč. 5. mj. raspuštena sva jugoslavenska, židovska i srpska društva;
- 8. 5. 1941. drugi nalog Kulturbunda za plaćanje kontribucije;
- 10. 5. 1941. naredba o predaji radio-aparata (Hrvatski branik);
- 14. 5. 1941. pregled knjižara i zapljena nepoćudnih knjiga;
- 24. 5. 1941. naredba o ograničavanju kretanja po gradu i nabavki (Hrvatski branik);
- 20. 6. 1941. prva obvezna prijava imetka;
- 25. 6. 1941. uhićeni Leo Zilzer, Gustav i Adolf Wolf. Leo ubijen u Lepoglavi, a braća Wolf otpremljeni u Jasenovac. Jedan se spasio u proboju logoraša;
- 28. 6. 1941. naredba o nošenju “židovskog znaka” i zabrani isticanja hrvatskih boja i arijskih simbola (Hrvatski branik);
- - 30. 6. 1941. druga obvezna prijava imetka; koncem lipnja otpušteni svi zaposleni .idovi, oduzeti poslovni prostori i postavljeni državni povjerenici;
- 22. 8. 1941. svi Židovi muškarci zatvoreni u sinagogu i zlostavljani. Na prisilne radove tjerani mladići i djevojke te odrasli muškarci;
- jesen 1941. Hari Zilzer ubijen na očevu salašu kod Brčkog;
- 7. 11. 1941. uhićene 64 osobe (10% vinkovačkih Židova) i otpremljene u logor Jasenovac. Bili su to pretežito mladići (Egon i Otto Zilzer, Nikola Pisker, Janko Zabludovski i dr.);
- studeni 1941. minirana i srušena vinkovačka sinagoga. Organizator rušenja bio je pripadnik Deutsche Manschafta zvani “Broko”, iz Kačićeve ulice;
- 22. 1. 1942. konferencija u Berlinu o “konačnom rješenju židovskog pitanja”;
- u siječnju 1942. Samue l/Leo Grunwald i Isidor Perera dovezli kamionom
iz logora Đakovo 58 djece, koja su smještena kod židovskih obitelji;
- 4. 5. 1942. uhićeni svi Židovi u Vinkovcima i okolnim selima i smješteni u zgradu Obrtničke komore (bivši Hrvatski sokol) i sabirni logor Monopol,
- početak svibnja - neka židovska djeca iz Vinkovaca i 58 djece iz logora Đakovo prevezena iz Vinkovaca vlakom u Osijek i raspoređena židovskim obiteljima;
- 11. 5. 1942. obitelj Sonnenfeld iz Vinkovaca otpremljena u Staru Gradišku;
- 31. 5. 1942. obitelj Marton otpremljena u Staru Gradišku;
- svibanj 1942. Židovi iz zatvora i prihvatnog logora u Vinkovcima otpremljeni u logore Jasenovac i Stara Gradiška;
- 10. 8. 1942. u Vinkovcima strijeljana antifašistkinja Laura Klein;
- 18. 8. 1942. u logor otpremljena posljednja grupa od šest starih Židovki;
- 22. 4. 1945. proboj zatvorenika iz logora Jasenovac.
Kontribucija je bila uobičajena metoda ucjenjivanja .idova i oduzimanja imovine, posebice novca i dragocjenosti. Od vinkovačkih Židova, uhićenih u travnju 1941., folksdojčeri su odmah zahtijevali novac. Kontribuciju su dali:
- 19. 4. 1941.: Frida Gartner 150.000 dinara, dr. Ljudevit Friedlander 800,
Mirko Goldberger 300, Ernest Kadelburg 5.036, Aleksandar Marton 100.000,
- 8. 5. 1941.: dr. Ljudevit Friedlander 10.000 dinara, Mirko Goldberger
76.000, Aleksandar Marton, 200.000 dinara,
- 30. 5. 1941. počela pljačka imovine. Lilly Marton oduzeo Ustaški logor:
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Židovska općina Osijek, Osijek, 2002., str. 432 – 433.
Abracham
Godine 1942. u logor Jasenovac otpremljena je Abraham Rebeca, udova, kućanica, koja je od pokretne imovine imala nešto rublja i odjeće u vrijednosti 5.000 din
David i Regina Abracham: Regina Abraham dobila je dozvolu trgovanja mješovitom robom 24. 7. 1919. .
Prodavaonicu su imali u sadašnjoj Ulici bana Jelačića (kasnije prodavaonica Varteks). Njihovu manufakturu steznika i pojaseva vodila je Ela Abraham od 17. 11. 1936. do zabrane rada 27.11. 1942. Kći im se zvala Fina, a sin Mihael/Mišo. Regina Abraham, kućanica, živjela je u lipnju 1941. u Aleksandrovoj ul. kbr. 23. U logor Jasenovac 1942. otpremljeni su Abracham David, 60 g., trg. putnik, supruga Regina, 50 g. i sin Mišo, 30 g. Oduzeta im je pokretna imovina: namještaj u vrijednosti 30.000 din, rublje i odjeća 50.000 din, te materijal za steznike u radionici vrijednosti 15.000 din . David je, navodno, umro prije uhićenja
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 39.
Na židovskom groblju u Vinkovcima 2003. još uvijek je čvrsto stajao spomenik izvjesnog Michaela Abrahama (umro 1905. u dobi od 60 godina, a koji je danas porušen.) Nije poznato u kakvoj je on relaciji s obitelji spomenutih Davida i Regine Abraham.
Adler
U Vinkovcima se do 1941. spominje nekoliko osoba i obitelji židovskog podrijetla prezimena Adler od kojih imamo najviše podataka za:
David Adler (trgovac na malo) i supruga Eugenija stanovali su u lipnju 1941. u Daničićevoj ulici kbr. 22 (danas Hrvatskih kraljeva). David Adler, ekonom, 75. g., supruga Eugenija, 67. g., kći Margit, udata Stanišić, 30 g. i unuka Renee Goldstein, kći Irene, učenica od 16 godina, odvedeni su u logor Jasenovac. David je imao kuću u Vinkovcima na Prkosu, kuću u Novim Mikanovcima, te 26 k.j. zemlje u Novim Mikanovcima i 18 k.j. u Berku, ukupne vrijednosti 460.000 din. Od pokretne imovine obitelj je imala 7 opremljenih soba, šivaći stroj, rublje, goblenske slike, odjeću, te novac i nakit, ukupne vrijednosti 696.000 dinara. Rješenjem Kotarskog narodnog suda u Vinkovcima iz 1945. sve su nekretnine Davida Adlera nakon rata dane na upravu kćeri Gradjanski Ireni. Nije poznato kada se Iren Adler, razv. Goldstein preudala Gradjanski i kako je izbjegla Holokaust.
Adler Berči, 80 g., trgovac staklom i supruga Rosa, kućanica uhićeni su 1942. i otpremljeni u logor Jasenovac. Imali su samo rublje i odjeću vrijednosti 4.000 din. Početkom rata doselili su iz Tuzle u Vinkovce.
Tročlana obitelj Maksa Adlera 20. 6. 1941. stanovala je u Karađorđevoj ulici kbr. 6. (danas Splitska 6). Adler Max odveden je u logor Jasenovac. Supruga Estera r. Epstein bila je u logoru Auschwitz, ostala živa, te je nakon 1945. živjela u Šidu. Imali su samo pokretnu imovinu, namještaj, rublje i odjeću u vrijednosti 30.000 din Nema podataka što se dogodilo s kćerkom Katicom.
Aranka Adler, r. 1902., domaćica, odvedena je u logor Jasenovac 1942.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 40-41.
Andrić / Auslander
Jakob/Jakša Auslander, sin Davida i Gizele Auslander iz Ivankova, rođen 10. 12. 1901., završio je studij medicine u Beču i bio liječnik u Vinkovcima. Godine 1928. oženio je Margaretu/Gretu Mandl, koja se rodila 10. 12. 1902. U Beču. Imali su kćer jedinicu Elizabeth (Lizel), rođenu 23. 3. 1930. Zbog opasnosti od progona cijela obitelj je 19. 11. 1940. prešla na katoličku vjeru. Neposredno pred slom stare Jugoslavije, 12. 3. 1941., dr. Jakob Auslander s obitelji promijenio je prezime u Andrić.
Tročlana obitelj dr. Jakoba Auslandera u lipnju 1941. stanovala u Aleksandrovoj ulici kbr. 19 (danas Zvonimirova). Gdje je imao i ordinaciju. Nakon uspostave NDH dr. Jakob Andrić poslan je u Bosnu zbog liječenja endemskog sifilisa. Kad se vratio iz Bosne bio je uhićen i nakon nekoliko mjeseci pušten. Zatim je radio u Borovu kao tvornički liječnik, a 1950. prešao je u Osijek, gdje je radio u ambulanti Jugoslavenskih željeznica. Umro je u Osijeku nesretnom smrću 21. 10. 1976. i sahranjen u grobu svojih roditelja u Vinkovcima. Dr. Jakša Andrić posljednji je Židov ukopan na židovskom groblju u Vinkovcima.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 42-43.
Na Židovskom groblju u Vukovcima se nalazi i grob Jakšinih roditelja Davida i Gizele.
Augenfeld
Mavro Augenfeld, supruga Elvira i sin Josip živjeli su u lipnju 1941. U Vinkovcima, Strossmayerova ul. 1., (danas Bana Jelačića 29) u svojoj obiteljskoj kući. Mavro je bio među najbogatijim Židovima u Vinkovcima, otvorio je trgovinu kožom 31. 8. 1919. Zajedno sa Stjepanom Mandlom osnovao je mlinarsko poduzeće, koje je radilo od 6. 9. 1927. do 27. 4. 1932. Ponovo je zajedno s Mandlom i dr. otvorio 7. 10. 1931. paromlin u Ulici kralja Petra kbr. 76 (danas Duga). Također je preuzeo veletrgovinu žitaricama od Alberta Becka 10. 2. 1928.. Skladište mu je bilo u Strossmayerovoj ulici, sadašnjoj Ulici bana Jelačića, gdje je bila stolarija Stanisavljević, a obiteljska kuća i ured u Strossmayerovoj ul. 1., uz potok Ervenicu. U logor Jasenovac odvedeni 1942. Mavro Augenfeld, 65. g., supruga Elvira, 58 g. i sin Josip, 21 g. Oduzete nekretnine: 3 kuće i magazin u Makedonskoj ulici, 1 kuća u Daničićevoj ulici, 1 kuća sa 10 k.j. zemlje u cerićkoj ulici, 2 kuće, skladišta i 150 k.j. zemlje u Vrbici, ukupna vrijednost 1,530.000 din. Od pokretnina oduzeto: namještaj za 6 soba te rublje i odijela u vrijednosti 140.000 din, zlatnina i nakit vrijednosti 500.000 din, roba u radnji i potraživanja kod banaka i seljaka 5,000.000 din, ukupno 7,640.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 43-45.
Beck
Članovi ove obitelji , braća Albert i Samuel (Žiga) Beck, uselili su u Vinkovce još krajem 19. Stoljeća, a svakako je od njih najznačajniji:
Adolf Beck, sin Samuela/Žige i Fani r. Schwartz rođen 1872. oženjen od 16. 5. 1911. udovicom Idom (Julijom) Graf, rođenom Kanitz, 16. 10. 1876. Adolf je bio istaknuti vinkovački novinar i urednik lokalnih listova. Od veljače 1899. Adolf Beck uređivao je novine vinkovački tjednik, vlasnika Jakoba Reicha. Od 30. 4. 1911. postao je vlasnikom, izdavačem i odgovornim urednikom lokalnog lista Vinkovci i okolica / Vinkovce und Umgebung. Kao vlasnik tiskare, Beck je tiskao još dva lista: Vinkovačke novine vlasnika i urednika dr. Ivana Ištvanovića, od 6. 4. 1918. do 16. 11. 1918., i Vinkovačke novosti izdavača i urednika Lovre Markovića. Neposredno nakon I. svj. rata Adolf Beck bio je 1920. poslovođa u mlinu Emila Bačoke u Vinkovcima. Od 18. 1. 1924. do 17. 10. 1928. bavio se trgovinom zemaljskim proizvodima i brašnom Udovica Ida Beck sa sinovima Franjom i ing. Ignjatom stanovala je 16. 6. 1941. u Ulici kraljice Marije kbr. 19. (Bana Jelačića 19). U logor Jasenovac odvedeni su: Ida Beck, 63 g., udova, sin Ignjat/Slavko, 33 g., inženjer i supruga Inge, sin Franjo, 30 g., činovnik i supruga Sara. Ida Beck, udova, živjela je 23. 6. 1941. u Basaričekovoj ul. 37. ( danas H .D. Genschera 37).
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 47-49.
Na židovskom groblju u Vinkovcima nalaze se nadgrobni spomenici članova prethodne generacije obitelji Beck, Adolfovih roditelja Becka Žige i Fani (srušeni) te strica i strine Alberta i Katarine Beck.
Blumenstock
Heinrich/Hinko i Roza Blumenstock r. Adler uselili su u Vinkovce u 19. st. iz Bačke. Hinko Blumenstock dobio je dozvolu za kupovinu i prodaju jaja i peradi 18. 5. 1894., a napustio 17. 2. 1927. Radio je zajedno s Ignazom Rubinfeldom. Imali su djecu Vilima i Klaru. Udovica Roza Blumenstock živjela je 20. 6. 1941. kao kućanica u Vinkovcima, Strossmayerova 30 (danas Bana Jelačića 70). Roza Blumenstock, 72 g., odvedena je u logor Jasenovac 1942. Imala je kuću u Makedonskoj ulici (danas Bana Jelačića) vrijednu 150.000 din, rublja i namještaja vrijednog 35.000 din, te zlatnine vrijedne 10.000 din. Sve je zaplijenjeno.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 51-52.
Na vinkovačkom groblju nalazi se sačuvani grob Heinricha / Hinka Blumenstocka.
Borovitz / Borovic
Bračni par David Borovitz (1844. - 1895.) i Ana r. Deutsch (Bačka Palanka, 1847.- Vinkovci, 29. 8. 1926.) uselili su u Vinkovce koncem 19. stoljeća. Oboje su sahranjeni na vinkovačkom židovskom groblju. David je došao u Slavoniju iz mađarskog mjesta Dunafoldvar (Dunafeldvar). Obitelj je već prije I. svj. rata prezime pisala fonetski - Borovic. David i Ana Borovitz imali su djecu: Josipa, Reginu (r. 1877.) Moritza (Martin), Maksa i Armina.
Josip je iselio u SAD i umro u New Yorku prije 1930. godine. Bio je stručnjak i izumitelj u tvornici automobila Ford;
Regina (1877. - Vinkovci, 24. 12. 1929.) se udala za Karla Rosenberga iz Vinkovaca.
Moritz (Martin) sa suprugom Kathe, nežidovkom iz Jimbolie, preselio se 1906. godine u SAD.
Max (Makso) se rodio u Vrbanji 1886. U životnoj dobi od 34 godine oženio se kao veletržac 27. 12. 1920. u Vinkovcima Elsom Mechner, udovom Hirsch, starom 29 godina, kćeri Heinricha i Selme. Elza s Maksom Borovicem kćer Neli, koja je 1940. iselila u Palestinu. Makso je imao trgovinu galanterijskom, manufakturnom i mješovitom robom na malo i veliko od 19. 9. 1918. do 1919. U Zagrebu je imao trgovinu suknima koja se zvala Oehm i Borovic. Kada se taj posao ugasio, Makso je bio trgovački putnik suknima. Nakon proglašenja NDH neko je vrijeme radio u židovskoj općini u Zagrebu, gdje se brinuo o zatočenicima u Lobor Gradu. Kasnije je uspio sa suprugom prebjeći u Italiju, a nakon kapitulacije Italije u Švicarsku. Poslije završetka II. svj. rata uselio je u tadašnju Palestinu.
Armin Borovic rodio se 15. 6. 1879. u Vrbanji. oženio je Margit Schreiber, rođenu u mjestu Darany (Daranj) u Baranji, koja je živjela u Pečuhu. Vjenčali su se 19. 10. 1919. g. Imali su
djecu: Ivana/Ivu (Ilan), r. 31. 5. 1921. i Jelku, r. 18. 3. 1925. Oboje su rođeni u Pečuhu. Do 1929. godine obitelj je živjela u Ul. kralja Aleksandra br. 12. (bivša njemačka ulica, sada Ul. kralja Zvonimira). Zatim su preselili u novoizgrađenu kuću u Ulici kralja Tomislava br. 27., a sada Ul. Jurja Dalmatinca br. 37.
Armin Borovic sa sestrom Reginom udovom Rosenberg svoju je gospodarsku aktivnost počeo 1910. godine. Razvijala se u tri područja:
1. agenturni i komisioni posao. Armin Borovic i sestra Regina Rosenberg dobili su 23. 12. 1910. dozvolu za agenturni i komisionalni posao. Posredničkim poslovima bavili su se do 1914.
2. veleprodaja vina i žestokih pića. Dozvolu za veleprodaju vina dobili su 18. 11. 1912. , a 8. 8. 1916. dobili su dozvolu za proizvodnju i prodaju ruma, konjaka, likera i drugih desertnih pića. Armin je 3. 1. 1925. također dobio dozvolu za točenje pića. Veletrgovina je imala dva podruma: jedan u obiteljskoj vili (sada J. Dalmatinca 37.) a drugi u poslovnoj zgradi u sadašnjoj Ulici kralja Zvonimira br. 12. Regina, udova Rosenberg, stanovala je u Reljkovičevoj ulici kbr. 2., te je i u njezinoj kući bilo manje skladište vina.
3. VITEKS, vinkovačka industrija tekstila. Armin Borovic osnovao je 28. 6. 1935. godine tvornicu krojačke vate i vate za prekrivače (jorgane). poduzeće se nalazilo u nekadašnjoj Kolodvorskoj ulici kbr. 59. Sada je na tome mjestu autobusni kolodvor.
Djeca Armina Borovica, Ivan i Jelka završili su u Vinkovcima 4 razreda osnovne škole. Ivan je završio osam razreda gimnazije, a Jelka je pohađala VI. razreda vinkovačke Realne gimnazije. Ulaskom njemačke vojske u grad i nakon osnivanja NDH više nije smjela pohađati nastavu.
Već 31. 10. 1941. Državno ravnateljstvo za ponovu NDH oduzelo je od Armina i Margite Borovic nekretnine . Oduzeta im je obiteljska kuća u Ul. Kralja Tomislava, tvornica Viteks i vinarija (?). Bilo je to prvo oduzimanje nekretnina od Židova u Vinkovcima. Procjena vrijednosti nepokretne imovine koje je obavila Komisija za popis žrtava fašističkog terora: poslovna zgrada (vinarija) u Ul. braće Martinovski br. 12 (danas Zvonimirova). vrijedna 300.000 din, stambena zgrada u Ul. kralja Tomislava br. 27. Vrijedna 600.000 din, tvornica vate sa strojevima vrijedna 750.000 din, ukupno nekretnine vrijedne 1,650.000 din. Oduzeta pokretna imovina: namještaj u 5 soba i sagovi 120.000 din, rublje, odjeća i obuća 80.000 din, roba u vinariji i radnji 4,000.000 din, inventar vinarije 600.000 din i roba u tvornici vate 200.000 din, svega 5,000.000 din, a sa nepokretnom imovinom 6,650.000 din. Nakon II. svj. rata, 1945. godine, obitelji Borovic vraćena je nepokretna imovina, ali je nedugo zatim ponovo nacionalizirana, te je obitelj 1951. iselila u Izrael.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 52-65.
Bresslauer
Hinko Bresslauer, sin Vilimov (Bapska,1852. - Vinkovci, 11. 5. 1937.), oženio je Idu Ehrenhaft (Banok, Rumunjska, 1856. - Vinkovci, 1. 1. 1932.). Dana 13. 7. 1893. dobio je dozvolu za trgovanje s vinom i rakijom i šljivovicom na veliko, a 12. 8 1901. zajedno sa Maxom Schofferom za trgovanje gospodarskim i inim strojevima. Već 9. 7. 1902. dobio je dozvolu za samostalnu djelatnost za prodaju gospodarskih i šivaćih strojeva. Od 10. 8. 1915. dobio je dozvolu za proizvodnju ruma i likera na veliko. Od 14. 8. 1923. do 7. 5. 1941. Hinko se bavio trgovinom zemaljskim proizvodima na malo i veliko, a od 14. 5. 1925. do 8. 7. 1927. bavio se i proizvodnjom leda.
Imao je obiteljsku kuću u tadašnjoj Zrinjskoj ulici kbr. 5. Hinko i Ida imali su sinove Alberta i Mavru i kćer Bertu. Godine 1941. u Vinkovcima, Zrinska ul. 5. živjela je peteročlana obitelj Mavre Bresslauera: Mavro, supruga Frida, sinovi Albert i Pavao i kći Greta. Pet članova obitelji Bresslauer tragično je završilo život. Otac Mavro/Mišo, 57. g., supruga Frieda, 47 g. i kći Greta, 14 g. odvedeni su u logor Jasenovac. Sinovi Albert, 21 g. i Pavao/Pajo, 20 g., pobjegli su u partizane i poginuli. Mavro Bresslauer bio je u vrijeme Holokausta vrlo imućan. Imao je dvije kuće u Reljkovićevoj ulici (danas V. Nazora) procijenjene na 400.000 din, kuću u Ul. braće Martinovski (sada Zvonimirova) vrijednu 1,000.00 0 din, vinski podrum i skladište kod želj. stanice 150.000 din, kuću kod želj. stanice 60.000 din, dva gradilišta 30.000 din i 1 k.j. vinograda 50.000 din. Ukupna vrijednost nekretnina procijenjena je nakon rata na 1,690.000 dinara. Pokretna imovina procijenjena je na 6,320.000 dinara: 6 namještenih soba 120.000 din, rublje i odijela 200.000 din, zlatnina i nakit 500.000 din, vinarska radnja 4,000.000 din, inventar 1,000.000 din i osiguranje 500.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 65-68.
Na vinkovačkom židovskom groblju nalazi se očuvani grobovi Hinka Breslauera i njegove majke Sofije, dok su grobovi njegova brata Josipa i supruge Ide porušeni s postolja.
Brichta
Žiga Brichta i supruga Katarina r. Grunwaldt uselili su iz Požege. Imali su sina Slavka, rođenog u Požegi, koji se u dobi od 23 godine 10. 8. 1930. oženio Beatrice/ Bidikom Frank, kćeri pok. Morisa i Hermine r. Muller, rođenom u New Yorku, djevojkom od 16 godina, iz Vinkovaca. Slavko i supruga Bidika (kako su je zvali) imali su kćer Lajlu, koja se, vjerojatno, spasila od logora i smrti.
Nakon smrti prve supruge Žiga Brichta oženio je Olgu Deitelbaum iz Bošnjaka s kojom je imao sinove Zdenka (Željka) i Dragutina. Obitelj Brichta stanovala je u Vinkovcima u otmjenom stanu na katu uglovne zgrade tadašnjeg Trga slobode i Ul. kraljice Marije, sada Trg bana J. Šokčevića i Ul. bana Jelačića. U prizemlju iste zgrade imali su prodavaonicu (Žiga Brichta dobio je 4. 9. 1919. odobrenje za trgovanje špecerajem i manufakturnom robom na malo i veliko. Svoju gospodarsku aktivnost proširio je 4. 2. 1925. na točenje pića, a pokušao je raditi kao autoprijevoznik (taxi) od 14. 1. do 1. 2. 1927. Godinu kasnije,27. 2. 1928., dobio je dozvolu za obrt: štikanje, vezenje, čipkanje, šivanje i krojenje ručnih radova. Radnja je 20. 11. 1931. proširena na šivanje i krojenje svakovrsnog rublja i haljina te ćilima lanene izrade. Adresa: Ul. kraljice Marije kbr. 6 (danas Bana Jelačića). Dozvola mu je oduzeta 21. 11. 1942. g. Radionica se nalazila u istočnom krilu zgrade hotela Lehrner, uz Istarsku ulicu. Oko godine 1937. Proizvodnja je razvijena u Beogradu. Obitelj se preselila u Beograd. U Vinkovcima je ostala filijala sa. Žiga Brichta umro je 1940. godine u Aranđelovcu. Supruga Olga, nakon njemačke okupacije Beograda odvedena je 1941. u logor Sajmište gdje je ubijena. Sin Zdenko preživio je II. svjetski rat i 1945. godine vratio se u Jugoslaviju. U Izrael je iselio 1949. g., gdje je 1970. godine umro.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 68-70.
Deitelbaum
U Vinkovce su iz Bošnjaka uselili Josef/Josip Deitelbaum, rođen 26. 12. 1861. u Vukovaru i supruga Regina r. Koch. Josip Deitelbaum imao je trgovinu mješovite robe od 23. 10. 1923. do 17. 10. 1928. Nalazila se u prizemlju katnice u Dugoj ulici u kojoj je bila ljekarna. Zatim su zajedno s Epsteinom imali prodavaonicu cipela na glavnom trgu u zgradi stare gimnazije, kasnije Gvožđar. Obitelj Deitelbaum živjela je u svojoj kući u Dugoj ulici, na mjestu gdje je sada parkiralište. Josip i Regina Deitelbaum živjeli su u lipnju 1941. u Vinkovcima, Jelačićev trg, kbr. 3. otpremljeni su u logor Jasenovac 1941. godine. Imali su kuću u Jurišićevoj ulici (danas Pavleka Miškine), procijenjenu na 100.000 din, te posoblja, rublja i odijela 35.000 din. Josip i Regina Deitelbaum imali su pet kćeri i jednog sina: Olgu, Emu, Helenu, Bertu, Ernu i Hugu.
Hugo, sin Josipa i Regine Deitelbaum, rodio se 1898. godine u Bošnjacima. Oženio se 25. 3. 1925. Zlatkom (Zlatom) Schlesinger, kćeri Jeheskela Isaka i Charlotte r. Graf iz Vinkovaca. Mladenka je imala 18 godina. Imali su jedinca sina Harija, r. 1926. godine. Hugo se od 3. 5. 1921. do 1. 6. 1932. bavio trgovanjem mješovitom robom, a zatim je do 1941. imao prodavaonicu obuće. Hugo Deitelbaum, supruga Zlata i sin Harri (Harika) živjeli su 1941. U Vinkovcima, Aleksandrova ul. kbr. 68 (danas Zvonimirova). Hugo je bio trg. putnik tvrtke Velmar Vinkovci, otpušten 31. 5. 1941. Tročlana obitelj Huge Deitelbaum otpremljena je u logor Jasenovac 1942. Vrijednost pokretne imovina procijenjena je na 50.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 70-72.
Deutsch
Članovi obitelji Deutsch su među prvim Židovima koji su uselili su u Vinkovce, nedugo nakon ukinuća Vojne granice. Među njima najviše podataka imamo o potomcima Antona, sin Hermanova, i njegove supruge Hermina Deutsch koji su imali djecu: Bertholda, Aleksandra, Sigismunda/Žigu i Bertha. , te vjerojatno Moritz/Mavra Deutscha.
Berthold, sin Antona, oženio je Katalin Freudinger, koja je rođena u Sonti (Bačka). Berthold se bavio trgovinom hrane na malo, sirovom kožom i ovčjom vunom na malo. Berthold i Katalin imali su osmero djece: Dora, Ilonka, Alexandar, Anton, Imre Simeon, Karl, Kornelia Vilma i Ružica. Sva su im se djeca rodila u Vinkovcima. Katica Deutsch, rođena 25. 9. 1886. u Sonti, kućanica, rastavljena i Aleksandar Deutsch, radnik, rođen 22. 9. 1910., neoženjen (sin Katice?) živjeli su 23. 6. 1941. u Basaričekovoj ulici, kbr. 37. (Danas H.D.Genschera).
Anton Deutsch, supruga Ružica i sin Ladislav, r. 1938. stanovali su u lipnju 1941. u Vinkovoj ulici, kbr. 40. Obitelj Deutsch, koja je živjela u svojoj kući u Lenijama: (Katica) 60 g., udovica i petero odrasle djece: Rosa, 35 g., Antal, 28 g., Jure 27 g., Karl 24 g. i Šandor (Aleksandar) 20 g., odvedeni su 1942. u logor Jasenovac. Jedan od sinova bio je u njemačkom zarobljeništvu i preživio. Kuća je procijenjena na 80.000, a namještaj i odjeća 28.000 din . Prema podacima Antonove kćeri Nade, otac Anton Deutsch odveden je u Jasenovac početkom 1942., a majka Ružica odvedena je u 5. ili 6. mj. 1942. u logor Feričanci, gdje je i umrla. Anton Deutsch preživio je Holokaust i pridružio se partizanima. Djeca Antona i Ružice Deusch su preživjela Holokaust.
Aleksandar/Aleksa, sin Antona, rodio se u Vinkovcima 20. 3. 1880. pohađao je vinkovačku gimnaziju, maturirao 1900. i završio studij medicine u Beču, te stekao zvanje liječnika i zubara. Opredijelio se za zubara i otvorio ordinaciju u Vinkovcima. Aleksandar je 30. 10. 1910. oženio je Irmu Blum, rođenu 1893. u Šiklošu Supružnici su 28. 9. 1914. kupili u Vinkovcima kuću br. 204. (Aleksandrova 7., danas Zvonimirova 7), Drugu kuću kupili su 1936. u Petrovoj ulici u Zagrebu. Irma je rodila dvoje djece: prva kćer rodila se mrtva 20. 2. 1912., a druga kćer Edita rodila se 28. 8. 1913. Završila je domaćinsku školu kod Mire Vučetić u Zagrebu, a u Švicarskoj internat u Neushathelu. Udala se za odvjetnika Josipa Koštu, koji je ranije bio pripravnik kod Jakoba Stanića. Vjenčali su se u Vinkovcima 29. 11. 1936. živjeli su u Vinkovcima, u Aleksandrovoj ul. 7., sada Zvonimirova ulica, koju je Edita naslijedila od roditelja 25. Zbog opasnosti od progona, Irma Deutsch formalno je prodala 16. 5. 1941. godine zetu Josipu Košti 1/2 svojega suvlasničkog dijela, tj. 1/4 nekretnina. Kći Edita je prešla na katoličku vjeru i uzela ime Dominika Dinka. Aleksandar Deutsch umro je u Vinkovcima 1. 1. 1940. od leukemije i pokopan na židovskom groblju. Grob je kasnije prenijet na zagrebački Mirogoj. Nakon njegove smrti supruga Irma iznajmila je ordinaciju dentistu Ottu Pifatu iz Vukovara. U lipnju 1941. prijavu imetka Židova podnijela je Irma Deutsch, koja je živjela u Aleksandrovoj ulici, kbr. 7. Irma Deutsch uhićena je 1942. I otpremljena u logor Jasenovac. Zaplijenjena joj je nepokretna imovina: 1/2 kuće u Zagrebu 1/4 kuće u Aleksandrovoj br. 7 u Vinkovcima vrijednosti 60.000 din. Namještaj, rublje i odjeća procijenjena je 55.000 din, a nakit 45.000 din. Prema svjedočenju unuke Nine Kobetić, Irma Deutsch otpremljena je 18. 8. 1942. U logor Stara Gradiška, a umrla već 25. 8. 1942.
Sigismund/Žiga, sin Antona i Hermine Deutsch rodio se 14. 3. 1887. U Vinkovcima. Završio je vinkovačku gimnaziju. U Obrtnom upisniku trgovaca evidentiran je 19. 8. 1913. kao sitničar. Zatim je 19. 9. 1918. otvorio trgovinu brašnom i zemaljskim produktima, a od 19.12. 1921. do 4. 11. 1927. imao je pletački obrt Od 7. 7. 1931. do 26. 1. 1935. imao je pekarnicu u Jurišićevoj ul. kbr. 36. Sigismund je oženio Elsu Weil, rođenu u Brčkom 1899. Umrla je u Vinkovcima 29. 11. 1934. i sahranjena na Židovskom groblju u Vinkovcima. Imali su jednog sina Josepha/Josipa, zvanog Jožili, koji je također maturirao u vinkovačkoj gimnaziji 1941.
Godine 1941. Žiga Deutsch bio je trgovački putnik bez posla, udovac. Živio je sa sinom Josipom, mladićem od 19 godina, završenim gimnazijalcem, u obiteljskoj kući u Dugoj ul. kbr. 49. Žiga Deutsch otpremljen je u logor Jasenovac 1942. Imao je kuću u Osmomajskoj ulici (danas Duga) vrijednu 80.000 din, te pokretnu imovinu vrijednu 30.000 din. Sin Josip živio je kod bake Berte Weil, te s njom i ujakom otpremljen u logor Jasenovac.
Berta, kći Antona i Hermine Deutsch nije se udavala. U suvlasništvu s bratom Žigom imala je kuću u Jurišićevoj (danas M. Gupca) ulici, kbr. 32. Berta Deutsch otpremljena je u logor Jasenovac 1942. zajedno s bratom Žigom.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 72-73.
Dömotör / Demeter
U Vinkovce je iz Sombora uselio dr. Đorđe Domotor, sin Aurela, rođen 25. 12. 1903. u Somboru. U dobi od 29 godina oženio je 10. 4. 1934. Margitu/Gretu Augenfeld, koja je tada imala 20 godina. Imali su sina Petra, rođenog 1936. Đorđe /Đuro Demeter zajedno s tastom bavio se trgovinom žitom i zemaljskim proizvodima te imao skladište u sadašjoj Ulici bana Jelačića, kasnije poduzeće Kotex. Godine 1941. imao je trgovinu žitaricama u Strossmayerovoj ulici, kbr.58. Tročlana obitelj Demetera živjela je 1941. U svojoj kući u Ul. kraljice Marije kbr. 25 (danas Bana Jelačića). Tada je Đuro bio činovnik tvrtke Pogod. Đuro Demeter, trgovac, 36 g., i supruga Greta, 27 g., odvedeni su u logor Jasenovac 1942. godine. Sin Peter, dijete od 5 godina, sklonjen je u Budimpeštu, gdje je poginuo za vrijeme bombardiranja. Obitelji je zaplijenjena pokretna imovina: namještaj, rublje i odjeća 80.000din, zlato i nakit 30.000 din i gotovina 200.000 din, ukupno 300.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 72-73.
Engel
Iz Mađarske su koncem 19. st. uselili Jakob (Dravatamas , 1850. - Vinkovci, 5. 3. 1915.) i Leopold (Dravatamas, 1855. - Vinkovci, 5. 8. 1920.).
Jakob je počeo sa sitničarskom trgovinom 29. 9. 1890. i vodio je do 1892. Zatim je 21. 3. 1893. otvorio trgovinu sa vinom na veliko, a 10. 12. iste godine i trgovinu mješovitom robom. Od 19. 3. 1909. pokušao je asortiman proširiti na trgovinu manufakturne, kratke, nurnberške, željezne te mješovite robe, ali je poslovao kratko i iste godine otkazao (od 19. 3. 1909.). Bio je vlasnik Prvog vinkovačkog paromlina. Kasnije je mlin prešao u druge ruke. Jakob je oženio Juliju (Terezovac, Suhopolje, 1859. - Vinkovci, 3. 1. 1917.). Imali su djecu: Ludwiga/Ljudevita, Juliusa i Emanuela.
Ludwig/Ljudevit rodio se u Szigetvaru (Sigetvaru) 1873., a umro u Vinkovcima 8. 7. 1935. Prvo je zajedno s Jakobom Pickom 19. 12. 1910. otvorio trgovinu brašnom. Bio vlasnik paromlina Slavonija (nakon 1945. skladište, pa tvornica cipela Kvalitet na današnjoj adresi u Duga 76). Godine 1928. dobio samostalnu dozvolu za mlinarski obrt i proizvodnju leda. Također je imao postrojenje za dobivanje ulja prešanjem. Taj je posao radio od 26. 1. 1920. do 25. 4. 1925. Pred rat mlin je prodao Križaku, jer je financijski propao. Zatim se bavio raznim zastupstvima. Ludwig je s prvom suprugom Stelone imao sina Franza (r. 25. 4. 1910.).nS drugom, Elvirom/Viktorijom/Viki r. Deutsch, rođenom 1887. u Čakovcu, Ludwig je imao kćeri Veru (r. 26. 1. 1914. ) i Navu/Nadu (r. 23. 12. 1918.). Godine 1941. Viktorija Engel živjela u Ul. kralja Petra II. kbr. 72 (danas Duga). Engel Viktorija, udovica, kućanica, živjela je 1941. u Gundulićevoj ulici, kbr. 2. Vjerojatno je prisilno iseljena iz svoje kuće u Ul. kralja Petra kbr. 72. (Duga ulica) U logor Jasenovac 1942. odvedena je Viktorija/Viki Engel, 56 g. i kći Vera udana Dill (razvedena). Zaplijenjeno im je namještaja i odjeće vrijednosti 78.000 din i zlatnine vrijednosti 20.000 din. Na židovskom groblju u Vinkovcima sahranjeni su Jakob i Julie Engel, njihov sin Ludwig i Jakobov brat Leopold. Također je u Vinkovcima sahranjena Helena Engel r. Junker (1883. - 1910.)
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 83-85.
Epstein
Obitelj Epstein je među prvim izraelitskim porodicama, koje su se amo doselile. U Vinkovce su uselili Lazar (r. 1830., umro u Vinkovcima 8. 2. 1898.) sa sinovima (Gustav Isidor i Abraham), Leopold i Albert Epstein.
Lazar je 9. 1. 1886. dobio dozvolu trgovanja mješovitom robom, da bi je 4. 5. iste godine proširio na trgovinu mješovitim odielom. Bio je poznati vinkovački krojač.
Lazar je imao sinove: Gustava Isidora, Abrahama, Jakoba i Moritza/Mavru, te kćer Elisabet/Elsu.
Gustav Isidor (Nemet Palanka, 1862. - Vinkovci, 25. 12. 1928.) bio je trgovački namještenik.
Abraham (Palanka, 1869. - Vinkovci, 14. 4. 1921.) oženio je Francisku / Fanny Flesch iz Svinjarevaca (r. 1869. - Vkci, 3. 5. 1914.). Abraham je bio trgovac. Sitničarsku trgovinu otvorio je 25. 6. 1902. Od 28. 5. 1919. do 1922. također je imao sitničarsku trgovinu. Jakob, sin Lazarov, oženio je Claru Fischer. Nastavio je voditi očevu krojačnicu i trgovinu odijela. Imali su sina Ivana (r. 12. 1. 1906.). Elisabet/Elsa u dobi od 23 godine udala se 22. 11. 1921. g. za Jenu Flescha, trgovca iz Apatina, starog 21 godinu.
Moritz/Mavro rodio se 18. 11. 1863. u Apatinu. Godine 1902. oženio je Ilku, rođenu 19. 1. 1879. u mjestu Jihlava u Čehoslovačkoj. Kao očev nasljednik u struci, otvorio je 21. 8. 1901. krojačnicu u Ul. kraljice Marije kbr. 1. (danas Bana Jelačića 1), koja je radila neprekidno do zabrane rada 17. 11. 1942. Zatim je s bratom Jakobom Epsteinom 3. 2. 1902. otvorio trgovinu za prodaju muške i ženske robe, a 29. 1. 1908. trgovinu gotovih muških, ženskih i krznarskih odiela, manufakturne robe ter gotovih i nezgotovljenih šešira, cipela, itd. Godine 1941. bile su to ugledna krojačnica i prodavaonica, koje su zauzimale prostor prizemlja jednokatne zgrade u Ulici kraljice Marije kbr. 1., sada Ul. bana Josipa Jelačića br. 1. Suvlasnici su tada bili u jednakim dijelovima Mavro i supruga Ilka. Epstein Ilka i Mavro živjeli su u lipnju 1941. u Strossmayerovoj ulici, kbr. 35 (danas Bana Jelačića 43). Bili su suvlasnici krojačke radionice i prodavaonice odijela u Ul. kraljice Marije kbr. 1. Uložen kapital procijenjen je 1941. godine na 1,058.459 dinara. Ilka Epstein, 60. g., udova, njezina sestra (Bella) Švarc, 65 g. i sestrina kći (Irma Schlesinger) 45 g. odvedene su u logor Jasenovac 1942. g. Zaplijenjen je namještaj, rublje i odjeća vrijednosti 60.000 din, te konfekcijska radnja vrijednosti 1,500.000 dinara. Mavro je umro u Vinkovcima prije odvođenja vinkovačkih Židova u logore. Na Židovskom groblju u Vinkovcima sahranjeni su: Lazar Epstein, Abraham, njegova supruga Fani i sin Mavro/Marko.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 85-86.
Fisher
U Vinkovcima je živjelo nekoliko židovskih obitelji prezimena Fischer.
Godine 1941. Irma Fischer živjela je kao udovica u svojoj kući u Jelačićevoj ulici kbr. 21 (danas Pavleka Miškine). U logor Jasenovac 1942. odvedena je Irma Fischer, 58 g., kućanica, koja je imala 1/6 kuće u Makedonskoj ulici procijenjene na 30.000 din i 30 k.j. zemlje u selu Berku, vrijedne 450.000 din, namještaja i rublja u vrijednosti 45.000 din te zlatnine 5.000 din
Adolf Fischer otvorio je sitničarsku trgovinu 31. 8. 1912. Bio je Elan HPTD Relković i blagajnik Društva 1905. godine. Godinu dana, od 18. 12. 1917., prodavaonicu je vodila supruga Regina. Godine 1941. Regina Fischer živjela je kao udovica u svojoj kući u Ul. kralja Petra kbr. 56 (danas Duga).
Ignatz/Ignjat Fischer ml. otvorio je 1. 8. 1919. trgovinu mješovitom robom Završio je vinkovačku gimnaziju. Njegova supruga Matilda živjela je 1941. kao udovica u Zemunu, Bila je vlasnica kuće u Vinkovcima, u Zvonimirovoj ulici kbr. 25 (danas Zvonarska).
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 85-86.
Flesch
Obitelji Flesch useljavale su u Vinkovce koncem 19. stoljeća.
Bernhardt Lazar Flesch rodio se 22. 7. 1872. u Apatinu. Dozvolu za strojarski obrt u Vinkovcima dobio je 14. 4. 1899. Godine 1911. u tjedniku Vinkovci i okolica objavljivao je veliku reklamu u kojoj nudi vlasnicima strojeva tehničku robu i dijelove, opremu za kupaonice i kuhinje, te različite svjetiljke. Od 5. 4. 1938. do 20. 11. 1942. imao je, također, mehaničarku
i automehaničarsku radionicu, te prodavaonicu metalnih potrepština za obrtnike, prodaju i popravak bicikla. Prodavao je čak i automobile Obrtnica mu je oduzeta 20. 11. 1942. Sa suprugom Malvinom r. Fleischer, rođenom 7. 2. 1881. U Čepinu, Bernhard je imao kćer Anny i sina Samuela. Bernhard i Malvina Flesch živjeli su u lipnju 1941. u Ulici kralja Petra, kbr. 28 (danas Duga). Bernhard je kao strojobravar tada imao trgovinu strojeva i strojevnih rekvizita, mašinsko-bravarsku, mehaničarsku i automehaničarsku radnju. U logor Jasenovac odvedeni Bernhard, 64 g., trgovac i supruga Malvina, 56 g. Oduzeta im je kuća u Osmomajskoj ulici (danas Duga)., procijenjena na 250.000 din, namještaj 60.000, rublje i odjeća 30.000, zlatnina 30.000 din, te radnja sa mehaničarskim potrepštinama vrijedna 1,000.000 din, ukupno 1,360.000 din
Leopold Lavoslav Flesch oženio je Emu, rođenu 26.1. 1867. u mjestu Golinci kod Donjeg Miholjca. Trgovačku djelatnost započeo je 6. 8. 1917. u Vinkovcima otvorivši prodavaonicu špecerajske, kolonijalne, galanterijske, nurnberške, staklarske, porculanske i mješovite robe. Zatim je bio obrtnik staklar od 4. 8. 1922. Radionicu je nastavila voditi supruga Ema do 23. 2. 1937. Adresa: Ul. kraljice Marije kbr. 1. Trgovinu galanterijske i manufakturne robe imali su sa zetom i kćeri, Samuelom i Zorom Fleischhacker. Nalazila se na Trgu Stjepana Radića, kbr. 1. Bili su vlasnici 1/3 kapitala. Sada je to ugao Trga J. Šokčevića i Ul. bana Jelačića. Lavoslav i Ema Flesch imali su kćeri Zoru i Selmu. Leopold Lavoslav umro je 26. 1. 1932., a supruga Ema u vrijeme Holokausta 12. 3. 1942. Vrijednost robe u prodavaonici 31. 12. 1941. procijenjena je 1,931.319,01 dinara, a kupci su dugovali 66.044,50 dinara. Kći Zora Fleischhacker obavijestila je državne organe da je majka Ema umrla u Vinkovcima 12. 3. 1942.
Eugen Jeno Flesch živio je s obitelji u Molinarijevoj ulici, kbr. 11 (danas Stjepana Radića). Rodio se 29. 3. 1900. u Apatinu. Supruga mu je bila Elisabeth/Elisa Epstein, rođena 1898. u Vinkovcima, kći Abrahama i Franciske/Fani r. Flesch (MV.). Imali su kćer Editu, rođenu 1925. godine. Poslovnu aktivnost počeo je 6. 3. 1924., dobivši dozvolu za točenje pića. Od 13. 4. 1926. trgovao je užičkim proizvodima te vinom i rakijom na veliko.
Eugen, Elza i kći Edita Flesch živjeli su 1941. u Vinkovcima, Molinarijeva ul. kbr. 11. Eugen je bio gostioničar u Mirkovcima, ulica Prišinci. U logor otpremljeni Eugen/Jeno, 50 g. trgovac, supruga Elsa, 40 g., sestra Rosa 33 g. i kći Edita, 22 g. Imali su dvije kuće, u Molinarijevoj (danas Stjepana Radića), vrijednu 150.000 din i u Prišincima, vrijednu 60.000 din. Oduzeta pokretna imovina: namještaj 80.000 din, rublje i odjeća 40.000 din, roba u vinarskoj radnji 600.000 din i inventar 150.000 din, ukupno imovina 1,080.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 90-94.
Frankfurter
Mavro "Moše" Frankfurter
Rođen je u 15. svibnja 1875. u Holešovu u Češkoj. Uoči Prvog svjetskog rata preselio se s obitelji u Vinkovce gdje je bio imenovan za novog rabina "Židovske općine Vinkovci", a nešto kasnije i nadrabina. Tečno je govorio njemački, poljski, hebrejski i hrvatski jezik. U kući Frankfurterovih se govorio njemački i hebrejski. Rabin Frankfurter je tijekom gradnje Nove ulice u Vinkovcima, dao izgraditi obiteljsku kuću koja se danas nalazi u ulici Juraja Dalmatinca i Vladimira Nazora. Supruga mu je bila Rebeca (Rivka) Marijana Pagel, rođena u mjestu Kempno (njem. Kempen) u Poljskoj1883. godine. Umrla je u Vinkovcima 12. 7. 1934. godine. Mavro Frankfurter bio je vinkovački rabin, a zatim nadrabin od 1914. do 1941. godine. Bio je impozantna i dostojanstvena držanja, vrlo obrazovan i cijenjen u svojoj sredini, ali povučen.
Zaslužan je, između ostaloga, za izgradnju novoga židovskoga hrama, dovršenoga 1923. godine. Pripadao je ortodoksnom dijelu židovstva. Obitelj Frankfurter živjela je u novoj klacisističkoj kući Židovske općine u tzv. Novoj ulici, sada ugao Ulice Jurja Dalmatinca i Ulice Vladimira Nazora. U kući se govorilo njemački i hebrejski. Nadrabin Frankfurter sporo je učio hrvatski jezik i u govoru mnogo griješio. Rado se družio sa susjedom evangeličkim pastorom dr. Sabljićem. Druga supruga zvala se Marija. U obitelji su je zvali Mizzi (Mici). Podrijetlom je bila iz Sarajeva. Ubijena je u logoru zajedno sa suprugom Mavrom. Od 1914. do 1941. godine, uz redovite obaveze vezane za "Židovsku općinu Vinkovci" i Vinkovačku sinagogu, rabin Frankfurter je našao vremena da predaje judaizam u Gimnaziji Matije Antuna Reljkovića. Tijekom Drugog svjetskog rata i okupacije Vinkovaca njemački vojnici su prisilili rabina Frankfurtera da stoji na stolu, te mu pritom pljuvali u lice, čupali dugu bradu i tukli ga kundacima. Rabin Frankfurter je kasnije zajedno sa suprugom deportiran u sabirni logor Jasenovac gdje su oboje ubijeni.
Mavro i Rebeka Frankfurter imali su troje djece: Alfonsa, Ruth i Davida. Sin Alfons (Avraham) rodio se 30. 12. 1906. godine u Kempnu, Alfons je preživio Holokaust. Nakon II. svj. rata živio je u Izraelu. Umro je 1973. godine. Kći Ruth rodila se 1908. u Daruvaru. Godine 1932. udala se u dobi od 24 godine za Josefa Lowyja, trgovca, rođenog u Tovariševu. Sa suprugom je živjela u Bačkoj Palanci. Obitelj je odvedena u logor.
David Frankfurter
Rodio se 9. srpnja. 1909. godine u Daruvaru, a bio je sin vinkovačkog rabina Mavra Frankurtera. Nakon mature u Vinkovcima 1929. upisao je studij stomatologije u Leipzigu, a 1931. godine prešao u Frankfurt. U srpnju 1933. godine David je prešao na studij uBern u Švicarskoj, a 4. veljače 1936. u Davosu je izvršio je atentat na švicarskog nacističkog dužnosnika Wilchelma Gustlofa. Kada je otac Mavro saznao za atentat, preko noći je posijedio! Posjetivši Davida u zatvoru, rekao mu je: “... kome je ovo zapravo koristilo?” Godine 1944., pred završetak Drugog svjetskog rata, David je pomilovan i oslobođen iz zatvora. Nedugo zatim ukrcao se na brod Mataroa, koji je prevozio ilegalne židovske useljenike u tadašnju Palestinu. Zbog svoje hrabrosti David je proglašen počasnim građaninom Švicarske. David Frankfurter živio je u Izraelu a radio je u Ministarstvu obrane u Tel Avivu. Nakon dolaska u Izrael David je zajedno s novinarom Šalom ben Horinom napisao autobiografsku knjigu pod naslovom Osveta i u njoj opisao svoj život i doživljaje do useljenja u Izrael. (2002.) nobelovca Gntera Grassa život Davida Frankfurtera je jedna od središnjih tema.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 94-98.
Friedlander
U Vinkovcima su u vrijeme Holokausta živjele dvije obitelji prezimena Friedlander.
Adolf Friedlander, rođen 23. 4. 1884. u Feričancima i supruga Johana r. Broder, rođena 20. 12. 1890. u Andrijaševcima, uselili su u Vinkovce iz Andrijaševaca. Ondje su im se rodila djeca Nada (1911.) i Mirko (1912.). Adolf Friedlander i supruga Ivana (Johanna) živjeli su 1941. u Ul. kralja Petra, kbr. 10. (Duga) Imali su prodavaonicu manufakturne robe i pamuka Adolf Friedlander, 58 g., trgovac i supruga Johanna, 50 g., otpremljeni su u logor Jasenovac 1942. Imali su kuću u Osmomajskoj ulici (Duga 10) vrijednu 500.000din, kuću u Aninoj ulici vrijednu 100.000 din, te oko 60 k.j. zemlje u Retkovcima vrijedne 600.000 din, ukupno nekretnina 1,200.000 din. Oduzeta pokretna imovina: namještaj 60.000 din, rublje i odjeća 50.000 din, roba u tekstilnoj radnji2,000.000 din i zlatnina 200.000 din, ukupno 2,310.000 din. Nekretnine i pokretnine procijenjene su zajedno 3,510.000 dinara
Mirko, sin Adolfov, oženio se u dobi od 26 godina Ružicom Kohn, djevojkom od 18 godina, kćeri Jakoba i Paule r. Fuchs. Vjenčali su se 28. 8. 1938. g. U lipnju 1941. Mirko, supruga Ružica i kći Ajana (1 g.) stanovali su u Aleksandrovoj (Zvonimirova) ulici kbr. 23. Mirko je tada bio trgovački pomoćnik manufakturne struke bez namještenja, otpušten 6. 6. 1941. Mirko Friedlander, trgovac, 30 g., supruga Ružica, 25 g. i kći Ajana, 1 g., otpremljeni su u Jasenovac 1942. Oduzeta im je pokretna imovina: namještaj 30.000 din, rublje i odjeća 50.000 din, te zlatnina 20.000 din, ukupno 100.000 din.
Dr. Ljudevit Friedlander, zubni liječnik, rođen u Čakovcu, star 35 godina, oženio se u Vinkovcima 16. 4. 1935. Mladenka je bila Nada Grunwaldt, kći Artura i Selme r. Graf, rođena 25. 9. 1910. U Vinkovcima. Imala je 24 godine. Dr. Ljudevit rodio se u »Čakovcu 5. 3. 1903. godine, a diplomirao u Zagrebu 1929. godine. Godine 1941. dr. Ljudevit s obitelji stanovao je u Aleksandrovoj (Zvonimirova) ulici kbr. 11. u kući punice Selme Grunwaldt. Tu je imao i ordinaciju. Prijavom od 30. 6. 1941. dr. Ljudevit Friedlander obavještava da mu je društvo Kulturbund 19. travnja otuđilo 800, a 8. svibnja 10.000 dinara. Dr. Ljudevit Friedlander, stomatolog, 39 g. i supruga Nada odvedeni u Jasenovac. Kći Eva, 5 g., sklonjena u Primorje. Nakon rata živjela je u Zagrebu. Imali su dvije kuće: u Aninoj ulici 50.000 din i u Starčevićevoj ulici 80.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 98-100.
Gärtner
Aleksandar/Aleksa Gartner imao je trgovinu mješovite robe od 13. 3. 1906. do 24. 10. 1928.
Aleksandar je 1881. oženio Bertu, kćer Ignaza Fischera, koja se rodila se 24. 9. 1862. u mjestu Jagodnjak (Kacsfalu). Njihova kći Frida rodila se 19. 1. 1886. Gartner Berta i Frida živjele su 22. 6. 1941. u Ul. kraljice Marije (Bana Jelačića), kbr. 21. Frida je vodila uspješnu trgovinu mješovite robe, vapna i cementa. Bile su na udaru nacistaod prvih dana NDH. U prijavi od 19. 4. 1941. Berta navodi da je Kulturbundu morala dati 159.000 dinara zbog skupnog puštanja iz zatvora vinkovačkih Židova. Prodavaonica im je oduzeta već 25. 6. 1941. U logor Jasenovac odvedene su 1942. godine majka Berta, 80 g., trgovkinja i kći Frida, 57 g., trgovkinja. Zaplijenjena imovina: 2 kuće u Makedonskoj ulici vrijedne 200.000 din, posoblje i odjeća 65.000 din, zlatnina i nakit 100.000 din, radnja 200.000 din, potraživanja kod banaka i seljaka 2,000.000 din i gotovina 700.000 din, ukupno 3,265.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 101-102.
Goldberger
U Vinkovce je 30. 1. 1935. uselio Mirko Goldberger, rođen 19. 4. 1888. u Križevcima. Oženio je Emu Epstein, rođenu 2. 7. 1904. U Vinkovcima. Godine 1941. bio je bankovni činovnik u miru, koji se bavio zemljoradnjom. Mirko i Ema imali su kćer Nadu, koja se rodila u Vinkovcima 1934. godine. Živjeli su u svojoj kući u Strossmayerovoj ulici, kbr. 35. Sada je to Ul. bana Josipa Jelačića, kbr. 65. Mirko, 50 g., trgovac i supruga Emi, 40 g., otpremljeni su u logor. Kći Nada, 1945. godine bila je u jednom samostanu u Zagrebu. Imali su kuću u Makedonskoj ulici (Bana Jelačića) vrijednu 200.000 din i 102 k.j. zemlje kod Retkovaca vrijedne 1,000.000 din, zatim 5 soba 80.000 din, rublje i odijela 100.000 din, te zlatnine i nakita u vrijednosti 200.000 din, ukupno 1,580.000 dinara.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 103-106.
Goldfinger
Obitelj Goldfinger uselila je u Vinkovce 1930. godine iz Beograda. Imala je četiri člana: supružnici Pavao/Pavle (rođen u Bosanskom Kobašu) i Berta (rođenau Đakovu) i djeca, kći Ruth i sin Ruben. Pavao Goldfinger radio je u tvrtki Borovici Rosenberg (vinarija) kao glavni knjigovođa. Obitelj je stanovala u kući Židovske općine, Aleksandrova (Zvonimirova) ul. kbr. 49. Ruth Goldfinger otputovala je u Palestinu u studenom 1939., a brat Ruben u veljači 1941. godine. Nedugo zatim bile su Martovske demonstracije u Beogradu. Roditelji, Pavao i Berta, poslije odlaska njihove djece u Palestinu prešli su u Sarajevo, gdje je Pavao otvorio vinariju, ali je to trajalo samo mjesec dana. Supruga Berta bila je internirana u đakovački logor i ondje umrla od tifusa. Pavao je bio zatočen i ubijen u logoru Jasenovac.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 106-110.
Goldstein
Prezime Goldstein imalo je nekoliko židovskih obitelji u Vinkovcima, čije srodstvo nije dokazano.
Sinovi Armina i Roze Goldstein
Simon Šandor / Aleksandar rodio se u Vinkovcima 15. 7. 1912. Završio je gimnaziju 1930./31., a zatim studij na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je na istom fakultetu 1938. godine. Godine 1934. oženio je Zlatu Glied, r. 1914., kćer Jakova i Dragice Glied. Od tada je živio u Osijeku, gdje je započeo pravničku karijeru kao odvjetnički pripravnik. Odatle se s obitelji sklonio u talijansku zonu. Bio je u logoru Kraljevica i kasnije Rab. Nakon kapitulacije Italije i oslobađanja logora priključio se partizanima na oslobođenom području, gdje je bio uključen u rad ZAVNOH-a. Nakon oslobođenja živio je 13 godina u Beogradu, gdje je osnovao Vrhovni privredni sud i njime rukovodio. Godine 1959. na poziv Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu preuzeo je na tom fakultetu katedru trgovačkog prava i radio do umirovljenja 1982.
Bela se rodio u Vinkovcima 25. 11. 1911. Bio je trgovački pomoćnik kod firme Ignjat Gross i sin. Iz Vinkovaca je otišao u svibnju 1941. i zaposlio se u Subotici. Odande je odveden u radni logor u Sombor, a iz Sombora u logor Mathausen. Bio je jedan od malobrojnih logoraša, koji su dočekali oslobođenje. Nakon rata živio je u Zagrebu kao službenik Udruge zdravstvenih ustanova.
Heinrich Vilim rodio se u Vinkovcima 22. 3. 1922. Kao učenik odveden je s prvom skupinom muškaraca 7. 11. 1941. u Jasenovac, gdje je umro od gladi i bolesti. Armin Goldstein, supruga Roza i sin Vilim živjeli su 1941. u Kozarčevoj ulici 13 (danas D. Žanića Karle). Armin Goldstein, staklar, 60 g., supruga Rosa, 55 g., sin Vilim, 21 g. i sin Bela, 28 g., živjeli su 1941. u Vinkovcima. Roditelji i sin Vilim odvedeni su 1942. u logor Jasenovac. Oduzete su im pokretne stvari vrijedne 15.000 din.
Šandor Goldstein rodio se 14. 5. 1872. u u Rusiji. U Vinkovce je uselio 1905. godine. Od 6. 3. 1918. do 17. 10. 1928. imao je trgovinu mješovite robe. Dozvolu za točenje pića dobio je 17. 10. 1931. Šandor Goldstein i supruga Mlada imali su kćer Ninu, rođenu u Antinu 17. 5. 1906. Godine 1941. Šandor Goldstein živio je sa suprugom Mladom u Ulici kralja Petra, kbr. 74. (Duga 74) i tada je bio po zanimanju krčmar. U logor Jasenovac 1942. odvedeni su: Šandor Goldstein, 60 g. trgovac i supruga Mlada, 55 g., kći Nina i unuk Leo Roth. Imali su kuću u Osmomajskoj ulici (Duga) vrijednu 70.000 din. Oduzete pokretnine procijenjene su na 19.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 110-112.
Grosz/Gross
Obitelj Gross uselila je u drugoj polovici 19. stoljeća iz Ugarske. Prema obiteljskoj predaji, bili su prvi židovski useljenici u Vinkovce. Stoga su na svojem poslovnom papiru ponosno isticali da je tvrtka Ignjat Gross i sin osnovana 1866. godine.
Ignatz Gross i potomci
Ignatz/Ignjat, zvani Naco, trgovac, rođen je u mjestu Bonyhad (Bonjhad), Ugarska, 1837., a umro u Vinkovcima 14. 4. 1918. Dozvolu trgovanja mješovitom robom dobio je 4. 4. 1889. Prodavaonica se zvala Kod Šarana i bila je glavna trgovina pamuka i gvožđara za cijelu okolicu. Ignatz i sin Rudolf otvorili su 15. 1. 1898. trgovinu mješovitom robom i željezom. Gospodarski ugled Ignjata Grossa priskrbio mu je mjesto općinskoga vijećnika Vinkovaca već 1897. godine. Ignatz Gross oženio je Juliju, koja je rođena u Bonyhadu 1839. godine, a umrla u Vinkovcima 9. 3. 1919. Ignatz i Julija imali su sinove Rudolfa i Victora i kćer Vilhelminu/Vilmu.
Rudolf Gross i obitelj
Rudolf, sin Ignatza i Julije, rodio se 2. 2. 1870. u Vinkovcima. Nastavio je i proširio obiteljsku trgovačku i proizvodnu djelatnost u željezarskoj struci. Oženio je Giselle r. Beck iz imućne trgovačke obitelji u Virovitici. Bio je član i davao potporu hrvatskim kulturnim društvima u Vinkovcima: od 1900. član Hrvatske čitaonice, dobrotvor HPTD Relković, član odbora za izgradnju Hrvatskog doma, dioničar i član prvog ravnateljstva Hrvatskog doma, itd. Rudolf Gross umro je u Palestini 1946., a supruga Gizela u Izraelu 1951. godine.
Rudolf Gross i obitelj
Zlatko, sin Rudolfa i Giselle Gross, rodio se u Vinkovcima 31. 7. 1904. Godine 1933. oženio je Steffi Wachsler iz Nove Gradiške. Mladenka je bila imućna. Posjedovala je u Novoj Gradiški kuću i nešto zemlje, kuću peterokatnicu u Zagrebu u Zvonimirovoj ulici kbr. 42., procijenjenu na 3,700.000 dinara i vilu u Šumetlici pokraj Cernika, koja je pretvorena u lječilište, te su Grosovi odande dobivali prilično velike profite. Zlatko i Steffi Gross živjeli su u svojoj novoj vili u Ul. kralja Tomislava kbr. 10., koja je sagrađena oko 1935. godine u modernom stilu. Zlatko Gross umro je u Izraelu 16. 8. 1975., a supruga Štefica 31. 7. 1993. godine. Zlatko i supruga Štefi imali su kćer Dinu i sina Danka.
Pred raspad Jugoslavije, u ožujku 1941., Steffi Gross otputovala je s djecom u Split, te su na taj način izbjegli Holokaust.rodila se u Vinkovcima 9. 3. 1936. godine. U Izraelu živi od srpnja 1949. godine, kasnije udana Merhav, znamenita je i svjetski poznata izraelska skulptorica. Umrla je 20. listopada 2022. godine u 86. godini života.
Obitelji Gross oduzeta je za vrijeme NDH sva nepokretna i pokretna imovina. Od nekretnina to su tvornica Ferolim, velika prodavaonica željezne robe, skladišta, obiteljska katnica u sadašnjoj Ul. Bana Jelačića i moderna vila u sadašnjoj Ul. Jurja Dalmatinca kbr. 33.
Simon/Salamon Gross i potomci
Simon Gross, sin Ignaca, rodio se u mjestu Telkibanya(Telkibanja), Ugarska, 1858., a umro u Vinkovcima 13. 8. 1922. Supruga mu je bila Cecilia r. Hahn, rođena 8. 10. 1862. u Vukovaru. Bio je trgovac mješovitom robom od 28. 6. 1903. Simon i Cecilija imali su i sinove Mathiasa i Zdenka i kćeri Julijanu i Bertu. Godine 1941. Cecilija Gross bila je udovica i stanovala s kćerima Julijanomi Bertom ud. Popper i sinom Šandorom (?) u Vinkovoj ulici kbr. 2 (I.G.Kovačića 2). Cecilija Gross i kći Julijana odvedene su u logor. Mati je imala polovicu kuće u Kozarčevoj ulici vrijednu 50.000 din, te pokretnina vrijednih 16.000 din
Zdenko, sin Simona i Cecilije Gross, rodio se 4. 5. 1912. u Đakovu. Oženio je Elviru Zilzer. Imali su sina Teodora (Feđu/Fedora), rođenog u Vinkovcima 10. 2. 1939. Zdenko je radio kao činovnik u tvornici Ferolim. Obitelj Zdenka Grossa stanovala je 1941. u Gajevoj ulici, kbr. 1. U logor Jasenovac odveden Zdenko Gross, činovnik, 32 g., supruga Elvira, 25 g. i sin Fedor, 4 g. Zaplijenjene pokretnine: namještaj 20.000 din, rublje i odjeća 30.000 din i nakit 5.000 din Godine 1941. u Jurišićevoj ulici kbr. 62. (Matije Gupca) živjela je udova Etelka Gross, rođena 22. 1. 1880. g. u Opatovcu, sa sinom Rudolfom. Imali su trgovinu sitničariju. U logoru stradali Etelka Gross, 55 g., trgovkinja i sin Rudolf/Zoli, 30 g. Imali su obiteljsku kuću u Jurišićevoj ulici (Matije Gubca) vrijednu 40.000 din, te pokretnina vrijednih 25.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 113-123.
Na židovskom groblju u Vinkovcima, osim groba Ignjata i Julije Gross, nalazi se i grob izvjesne Hanni Gross umrle još 1888. godine u dobi od 73 godine. To je po svemu sudeći supruga Salomona Grossa (vjerojatno Ignjatovog oca), rođenog u mjestu Kiskőrös u Ugarskoj 1819., a umrlog u Vinkovcima 15. 9. 1902.
Grün
Aleksander/Šandor, trgovac, rođen je u mjestu Egyek u Ugarskoj 1881., a umro u Vinkovcima 9. 2. 1933. oženio je Eli Stern. U Drenovcima im se 29. 9. 1906. rodio sin Leo o kojem nema drugih podataka. Šandor je kao udovac u životnoj dobi od 39 godina oženio 16. 9. 1920. Emine / Emu Deitelbaum, rođenu u BoŠnjacima, staru 27 godina, kćer Josefa i Regine r. Koch. Imali su sinove Otta i Reubena/ Egona. Otto je završio vinkovačku gimnaziju
1941.Egon se rodio 19. 2. 1924. U Bošnjacima. Godine 1941. udovica Ema Grun stanovala je sa sinovima Ottom, 19 g. i Egonom, 16 g., u Frankopanskoj ulici, kbr. 9. (Glagoljaška), te imala prodavaonicu pomodne i manufakturne robe u Ulici kraljice Marije, kbr. 1. (sada Ul. bana Jelačića 1.) Udovica Ema Grün, 55 g., sinovi Oto, 23 g. i Reuben/Egon, 20 g., odvedeni su u Jasenovac. Oduzeta im je kuća u Bošnjacima vrijedna 70.000 din, namještaj 4 sobe 70.000 din, rublje i odjeća 50.000 din te roba u dućanu 400.000 din
Gabor Grün oženio je Malvinu Rosenberg. Neko vrijeme živjeli su u Vrbanji. Njihov je sin Otto, rođen 7. 12. 1894. u Vrbanji, kao knjigovođa, u dobi od 32 godine o.enio 19. 6. 1927. Margit Kadelburg, kći Ernesta i pok. Regine r. Sonnenfeld. Mladenka je imala 21 godinu. Otto Grün radio je u tvrtki Gross kao knjigovođa od 1933. do 1941. godine. Stanovali su Ul. kralja Tomislava kbr. 35. (Jurja Dalmatinca) Otto i Margit imali su djecu: Miru, r. 1930. i Rubena, zvanog Braco, r. 1934. Godine 1941. Otto Grün, supruga Margita i djeca Mira i Ruben živjeli su u Vinkovcima, Ul. kralja Tomislava, kbr. 35. Otto Grün, činovnik, 42 g., supruga Margit/Mansi, 35 g., kći Mira 9 g. i sin Ruben/Braco, 7 g., odvedeni su u Jasenovac 1942.
Samuel Grün, sin Emanuela i Josefine r. Flesch iz Slakovaca, rođen 13. 12. 1910. u Slakovcima, radio je do 1940. u vinariji Borovic i Rosenberg kao knjigovođa. Kao jugoslavenskog vojnika zarobili su ga Talijani, a zatim je prebačen u oficirski logor u Njemačkoj. Nakon povratka iz zarobljeništva radio je i kao direktor trgovačkog poduzeća Opskrba. Bio je istaknuti sportski radnik. U Slakovcima je bio jedan od osnivača i igrača nogometnog kluba Meteor. U Vinkovcima je bio član uprave Nogometnog podsaveza Vinkovci, istaknuti član Nogometnog saveza Hrvatske, Slavonske nogometne zone, član Upravnog odbora vinkovačkog Nogometnog kluba Dinamo. Za sportski rad dobio je brojna priznanja i nagrade: Zlatnu plaketu fudbalskog saveza Jugoslavije, Nagradu Grada Vinkovaca (13. 4. 1977.), Orden rada sa srebrnim vijencem i Medalju zasluge za narod
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 123-125.
Grünwald
U Vinkovcima je živio Artur Grünwald sa suprugom Selmom r. Graf. U poduzetništvu udružio se s Adolfom Preiszom. Godine 1914. imali su tvrtku koja je trgovala hranom i osiguranjem. Zatim su trgovali hranom i zemaljskim proizvodima od 1. 8. 1924. do 14. 11. 1928. Artur je istovremeno od 1. 8. 1924. do 31. 3. 1926. trgovao mješovitom robom. Također je od 10. 3. 1931. trgovao zemaljskim proizvodima. Selma Grünwald, udovica Artura, godine 1941. stanovala je u Aleksandrovoj ulici kbr. 11 (Zvonimirova). U istoj kući bila je ordinacija zeta dr. Ljudevita Friedländera. Rosa Grünwald, 78 g., kućanica, odvedena je u logor Jasenovac 1942.
Josip Grünwald, rođen 11. 2. 1888. u Temišvaru, uselio je 1918. u Vinkovce, gdje se bavio staretinarskim poslom. Oženio je Rozu Kohn, r. 1891. Josip i Roza imali su petero djece: Samuela (1920.), Jakoba (Babina Greda, 1. 9. 1921.), Elzu (1923.), Veru (Babina Greda, 18. 11. 1924.) i Filipa (Babina Greda, 11. 4. 1926.). Godine 1941. Josip Grünwald sa suprugom Rozom, te djecom Jakobom, 18 g., Elzom, 18 g., Verom, 16 g., i Filipom, 15 g. živio je u Starčevićevoj ulici kbr. 84. Josip Grünwald, 46 g. i supruga Rosa, 40 g., sa sinovima Jacobom, 18 g. i Filipom, 19 g., te kćerima Elsom, 17 g. i Verom 16 g. odvedeni su u logor Jasenovac. Najstariji sin Samuel/Leo pobjegao je 1942. u partizane.
Samuel/Leo Grünwald, sin Josipa i Roze, rođen 22. 5. 1920. u Babinoj Gredi, od 1930. živio je s roditeljima, braćom i sestrama u Vinkovcima. Bio je zatočenik logora Jasenovac i Stara Gradiška. Pobjegao je iz Jasenovca početkom ožujka 1943. i završetak rata dočekao boreći se u partizanskim jedinicama. Samuel/Leo je bio jedan od predstavnika Židovske općine Vinkovci, koji su sudjelovali u dobavljanju pomoći u hrani i drugim potrepštinama zatočenicima logora Đakovo. Samuel je nakon rata bio u službi u JNA.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 128-131.
Na židovskom groblju u Vinkovcima očuvan je grob Artura Grünwalda koji je preminuo 1939. u dobi od 57 godina.
Guttmann
Salamun Guttmann i supruga Amalija/Katica uselili su u Vinkovce u 19. stoljeću. Salamun se rodio 27. 8. 1863. u mjestu Kucura, a supruga Amalija/Katica 4. 5. 1870. u mjestu Silbaš. Amalija Guttmann dobila je dozvolu za sitničarsku trgovinu 20. 12. 1899. godine. Imali su sinove Josipa i Leopolda/Levyja. Godine 1941. Salamun i Katica Guttmann živjeli su u svojoj kući u Frankopanskoj ulici, kbr. 55 (Glagoljaška). Salomon Guttmann, 77 g., umirovljenik i supruga Amalija, 75 g., odvedeni su 1942. u logor Jasenovac. Zaplijenjena im je kuća u Frankopanskoj ulici procijenjena na 80.000 din, pokućstvo, te rublje i odjeća 40.000 din.
Julius Guttmann nastanio se u Vinkovcima kao direktor tvrtke Našička tvornica tanina i paropila d.d. iz Našica. Rodio se godine 1880. u mjestu Sučara u Bukovini, odakle je uselio u Hrvatsku 1903. godine. Julius i supruga Klara rođena Horovic (r. 1890.) imali su kćeri Lidiju i Oli. Julius i Klara Julius, 60 g. i Klara, 50 g. pobjegli su 1941. g. u Budimpeštu, gdje su se nalazili 1945. godine. Zaplijenjena im je kuća u Daničićevoj ulici broj 19 (danas Hrvatskih kraljeva) vrijedna 300.000 din, namještaj u 6 soba 120.000 din, te rublje i odijela 200.000 din. Kći Lidija živjela je nakon rata u Budimpešti .
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 128-131.
Na židovskom groblju u Vinkovcima očuvan je grob Artura Grünwalda koji je preminuo 1939. u dobi od 57 godina.
Habbermann
U Vinkovcima su živjeli Jonas i Augustina/Augusta Habbermann. Uselili su iz Mađarske 1901. godine. Jonas je rođen 1863., a umro u Vinkovcima 1930. Imali su djecu: Elsu, Luciju/Luci, Hinka/Harryja i Karla/Dragutina.
Elsa se rodila 19. 11. 1895. u Dolnjoj Lendavi. Bila je diplomirana učiteljica glazbe, učenica znamenitog pedagoga Dohnanyja u Budimpešti, koji je primao na podučavanje samo najdarovitije učenike. Osim glazbene, imala je visoku opću naobrazbu. Nije se udavala. Stanovala je u Aleksandrovoj ulici kbr. 83 (Zvonimirova).
Lucija/Luci se rodila 13. 12. 1896. u Velikoj Kaniži u Mađarskoj. Bila je privatna učiteljica stranih jezika. Nije se udavala. Živjela je zajedno sa sestrom Elzom i majkom Augustom.
Hinko/Harry rodio se 12. 9. 1900. u mjestu Bičke u Mađarskoj. Bio je tehnički službenik. Nije se ćenio. Stanovao je u Kozarčevoj ulici, kbr. 39. Jedno vrijeme živio je u Budimpešti. Godine 1941. u Aleksandrovoj ulici, kbr. 83. živjela je Augusta Habbermann sa neudatim kćerima Elsom i Lucijom/Luci. Elza je prešla na katoličku vjeru 30. 12. 1941. u nadi da će ju ta vjera možda spasiti od. Pred fizičko uništenje otrovala se i prevezena je u vinkovačku bolnicu. Odande je nakon početne njege oteta i otpremljena u nepovrat, u logor. Luci se udala za dr. Aleksandra Sonnenfelda, liječnika, mjesec dana prije uhićenja i odvođenja u logor. U logor Jasenovac 1942. odvedeni su: majka Augusta, kćeri Luci i Elsa i sin Harry. Oduzeta im je kuća u Aleksandrovoj ulici kbr. 83 (danas Zvonimirova). sa oko 1/2 k.j. zemljišta, procijenjena na 250.000 din, namještaj 60.000 din, rublje i odjeća 25.000 din, biblioteka 30.000 din i nakit 20.000 din.
Karl/Dragutin Habbermann rodio se 16. 2. 1905. U Vinkovcima. Oženio se 25. 12. 1938. kao privatni službenik Terezijom/Terkom Baznek (?), rođenom Schlesinger,
kćeri Salomona i Jelisavete r. Klein, iz Bele Crkve. Bio je trgovac drvom. Zajedno s ostalim muškarcima bio je zatvoren u Židovskom domu 18. travnja 1941. Odande su ga odveli i ubili. Karlova supruga Terezija/Terka, po zanimanju krojačica, pobjegla je u Hrvatsko primorje, te bila u talijanskim logorima u Kraljevici i na Rabu. Kada je logor na Rabu oslobođen, priključila se partizanima i radila u krojačkoj radionici u Novom Vinodolskom. Godine 1941. Karl Habbermann i supruga Terezija živjeli su u Vinkovcima, Petrova ulica, kbr. 60 (Duga). Karl je bio suvlasnik 1/2 dijela tvrtke Velmar. Supruga Terezija radila je u istoj tvrtki.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 133-134.
Herczog/ Herzog
U Vinkovcima je od 19. stoljeća živjelo nekoliko obitelji prezimena Herczog/Herzog.
Isidor Geza/Gejza Herczog otvorio je gostionicu u Vinkovcima 12. 9. 1891. Jedno vrijeme živio je kao gostioničar sa suprugom Bertom u Markušici. U Vinkovcima je imao trgovinu dasaka od 14. 4. 1905. Do 1929. Geza i Berta imali su sina Franju, r. 10. 3. 1886., koji je završio vink. gimnaziju šk. g. 1903./1904. Geza i Berta sahranjeni su na židovskom groblju u Vinkovcima.
Makso Herzog i sinovi
Makso Herzog rodio se u Vukovaru 1852., a umro u Vinkovcima 1. 7.1912. Oženio je Bertu, rođenu 1857. u mjestu Szentmiklós koja je umrla 21. 1. 1912. Imali su sinove Isidora i Jakoba (Jaques).
Isidor se rodio u Starom Bečeju 1880. Bavio se trgovinom. Dozvolu za sitničarski obrt dobio je 28. 10. 1908. Bio je oženjen Matildom Graf. Umro je u Vinkovcima 30. 4. 1938. Isidor i Matilda Herzog imali su kćer Rozu, koja se udala 4. 12. 1938. u dobi od 20 godina za Aleksandra Kohna, trgovca od 19 godina iz Petrovgrada. Matilda Herzog, udovica, živjela je 1941. u Aleksandrovoj ulici, kbr. 11(Zvonimirova). Matilda Herzog, 57 g., udova, odvedena je 1942. U Jasenovac. Zaplijenjeno joj je namještaja i rublja za 50.000 din te zlatnine za 10.000 din .
Jakob (Jaques)/Žak rodio se 31. 8. 1883. u Jarmini. Oženio je Olgu Deutsch, koja se rodila u Čakovcu 29. 9.1891. Jakob se u Vinkovcima bavio poduzetništvom. Zajedno s Ernestom Hennom imao je od 5. 6. 1919. trgovinu drva, drvenih proizvoda, ugljena i građevinskog materijala u kojoj je bio suvlasnik 1/2 dijela. Poduzetnici su 3. 10. 1928. otvorili Parnu pilanu Henn i Herzog Godine 1941. u Vinkovcima, Ul. kralja Tomislava 17. živjeli su Jakob Herzog, supruga Olga i kćeri Zora, 18 g. i Lili 17 g. Imali su dvije kuće. Kuća u Kačićevoj ulici procijenjena je 120.000 dinara, a kuća (vila) u Ulici kralja Tomislava kbr. 17. (sada Ul. Jurja Dalmatinca kbr. 23.) dinara 280.000. Ta je kuća sagrađena 1925. godine. Jakob Herzog, trgovac, 58 g., supruga Olga, 50 g., te kćeri Zora, 22 g. i Lili, 20 g. odvedeni su u logor Jasenovac. Imali su kuću u Ul. kralja Tomislava br. 17. vrijednu 300.000 din, te pokretnine vrijedne 460.000 din: 6 namj. Soba 170.000 din, rublje i odjeća 130.000 din, nakit i zlatnina 60.000 din i udio u radnji 100.000 din.
Fanny/Fanika Herzog, rođena 16. 2. 1897. u Sofiji u Bugarskoj, bila je u Vinkovcima učiteljica glazbe od 1918. godine. Od 1935. do 1941. bila je nastavnica pjevanja u gimnaziji. Godine 1941. Fanny Herzog živjela je u Aleksandrovoj ulici, kbr. 69 (Zvonimirova). Posjedovala je glasovir vrijednosti 15.000 dinara. Bila je neudata, umirovljenica od 26. 5. 1941. Nije u popisu žrtava fašizma. U spomenici Naših dvjesta godina navedeno je da je ubijena u logoru Jasenovac.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 140-142.
Hirschberger
U Vinkovcima su živjele dvije obitelji prezimena Hirschberger, koje nisu bile u srodstvu.
Mail Hirschberger bio je rabin vinkovačke Izraelitske bogoštovne općine vjerojatno do 1900. godine. Za kulturni život Vinkovaca značajan je kao izdavač i prvi urednik prvog vinkovačkog tjednika na njemačkom jeziku Vinkovce und Umgebung / Vinkovci i okolica. (1897. – 1918.). List je smatran glasilom vinkovačkih Židova. Godine 1904. rabin Maíl Hirschberger bio je jedan od 15 potpisnika molbe za osnivanje društva Zion u Vinkovcima. Josip Hirschberger, umjetnički stolar, sin Berte, rodio se 30. 4. 1907. U Vinkovcima. U dobi od 26 godina oženio je 11. 2. 1934. Doru Deutsch, staru 25 godina, kćer Bertholda i Katalin r. Freudinger . Imali su djecu Miru, r. 1935. i Emila, r. 1940. Stanovali su u Tyršovoj ul. kbr. 37. (H.D.Genschera 37). Josip je otvorio samostalnu stolarsku radionicu 26. 3. 1939., a rad mu je zabranjen 20. 11. 1942. Dora je vodila krojačku radionicu rublja od 27. 2. 1939. Kao Židovka privremeno je posao odjavila 12. 7. 1942., a ovlaštenje za rad poništeno joj je 20. 11. 1942. Godine 1941. četveročlana obitelj Josipa Hirschbergera stanovala je u Basaričekovoj ulici, kbr. 37. (H.D.Genschera 37), gdje je Josip imao stolarsku radionicu.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 145-147.
Hirschfeld
Abraham Hirschfeld uselio se u Hrvatsku iz Sonte, gdje je rođen 18. 12.1877. Oženio je Rozaliju/Serenu Zilzer, rođenu 27. 9. 1877. U Bačkom Obrovcu. Prvo su živjeli u Bošnjacima kod Županje, zatim u Cerni, odakle su uselili u Vinkovce, gdje je Abraham držao trgovinu manufakturne, kratke i konfekcijske robe od 27. 1. 1932. Abraham je sa suprugom Rozalijom/Serenom imao četvero djece: Ilonku, Eugena/Jenu, Aleksandra/Šandora i Isidora/Gezu. Godine 1941. Abraham i Serena Hirschfeld, sin Eugen/Jeno i supruga Ruža, sin Aleksandar i sin Geza živjeli su u obiteljskoj kući u Aleksandrovoj ulici, kbr. 20. (Zvonimirova) u kojoj su imali prodavaonicu manufakturne robe, 75 % vlasništvo Abrahama i supruge, a 25 % sina Aleksandra. Abraham je imao zemljišni posjed u Cerni. Obitelj Hirschfeld odvedena je 1941. i 1942. u Jasenovac: Abraham, trgovac, supruga Rozalija/Serena i tri sina: Geza, Aleksandar/Šandor i Jeno. Zaplijenjena im je kuća u Ul. braće Martinovski (Zvonimirova) procijenjena na 350.000 din, 86 k.j. zemlje u Cerni 860.000 din i kuća u Beogradu Ul. gospodara Vučića 186/a800.000 din, ukupno 2,010.000 din, te pokretnine: rublje i posteljina 150.000 din, namještaj 5 soba 100.000 din, tekstilna roba 2,300.000 din, 4 konja i 5krava 22.000 din, ukupno 2,612.000 din. Ukupna imovina procijenjena je 4,622.000 din. Kao žrtva fašizma u nije upisana snaha Ruža, supruga Eugena.
Ernest Hirschfeld, r. 1908., sin Matilde, službenik, neoženjen, evidentiran je kao žrtva Holokausta.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 144-145.
Na vinkovačkom židovskom groblju nalazi se nalazi se srušen (i dijelom čitljiv) spomenik izvjesne Johanne Hirschfeld.
Hirtweil
Početkom 20. st. u Vinkovcima je živio David Hirtweil, rođen u Brestovcu kod Daruvara 1847. godine. Bio je krojački obrtnik. Umro je 30. 11. 1921. U Vinkovcima. Davidov sin Adolf bio je po zanimanju trgovac. Bavio se trgovanjem brašnom od 14. 4. 1908., a 3. 3. 1911. otvorio je trgovinu mješovite manufakturne robe U toj je trgovini prodavao i narodna odijela. Supruga Tereza vodila je jorganđijski obrt (poplunarka) od 13. 10. 1911. do zabrane rada 19. 11. 1942. Adolf i supruga Tereza r. Graf imali su djecu: Emila, r. 15. 8. 1911. i Josefinu, r. 6. 3. 1914. Emil je završio je vinkovačku gimnaziju šk. g. 1928./1929. Godine 1941. Terezija Hirttweil (supruga Adolfa) vodila jorganđijski obrt, te prodavala pokrivače (jorgane) i narodne nošnje. Zbirka rabljenih narodnih nošnji procijenjena je na 230.000 dinara. Radnja je iz gradske kuće preseljena u privatni stan 2. 9. 1941. Emil, sin Adolfa i Tereze, bio je neoženjeni glazbenik. Posjedovao je glasovir vrijedan 10.000 dinara. Radio je ujedno kao jorganđijski pomoćnik. Obitelj Hirtweil imala je obiteljsku kuću uglovnicu u Aleksandrovoj ulici br. 40., sada ugao Ul. kralja Zvonimira i Anine ul. srušena 2001. U lipnju 1941. obitelj Hirtweil stanovala je u Tomislavovoj ulici, kbr. 2/b., što moće značiti da je već do tada prisilno iseljena iz svoje kuće. U logor Jasenovac odvedeni Adolf Hirtweil, 63 g., supruga Theresa, 64 g. i sin Emil, 31 g. Imali su kuću u vrijednu 200.000 din, 5 soba 40.000 din, rublja i odijela 60.000 din, robe u dućanu 50.000 din, nakita i zlatnine 10.000 din, te pokretne imovine ukupno 160.000 din.
Leopold Hirtweil bio je vinarski stručnjak u vinariji Borovic i Rosenberg. Supruga Estera bila je ženska krojačica i krojačica rublja od 17. 8. 1924. do 19. 1. 1937. Leopold i Estera Hirtweil stanovali su u lipnju 1941. u zgradi vinarije Borovic i Rosenberg u Aleksandrovoj ulici kbr. 12. Vjerojatno su već tada udaljeni iz svoje kuće u Ulici kralja Tomislava. (?Jurja Dammatinca 31). U logor Jasenovac 1942. odvedeni Leopold Hirtweil, 60 g., namještenik i supruga Ester, 62 g. Imali su kuću u Ul. kralja Tomislava br. 31, vrijednu 120.000 din, namještaja, rublja i odijela za 45.000 din, te 2 šivaća stroja 6.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 145-147.
Hoppner
Isak David Hoppner uselio je u Vinkovce iz Beča 3. 4. 1900. godine. U Vinkovcima je 29. 5. 1917. oćenio Klaru Blumenstock, djevojku od 22 godine, kćer Heinricha i Roze r. Adler. Isak David bio je urar, optičar i draguljar. Radnju je otvorio 3. 3. 1920. U Ul. kraljice Marije kbr. 6. (danas Bana Jelačića 6 – danas je tu hotel Admiral, nekada svratište Lehrener, u prizemlju su bile trgovačke radnje kao i danas). Od 18. 5. 1927. djelatnost je proširio na prodaju radio i telefonskih aparata, a od 19. 6. 1938. bavio se i zlatarskim obrtom. Isak i Klara Hoppner imali su troje djece: Emila, Vladu i Lili. Godine 1941. obitelj Hoppner stanovala je u Strossmayerovoj ulici, kbr. 24. (danas Bana Jelačića) Kći Lili imala je 12, a sin Vlado 10 godina. Već 29. 4. 1941. u radnju je postavljen povjerenik, a početkom svibnja obavljen popis robe, koja je procijenjena 121.396 dinara. Radionica je konačno podržavljena 14. 2. 1942., a nedugo zatim prodana. Obrtnica je Davidu Hoppneru formalno-pravno oduzeta 19. 11. 1942. David, 54 g. i supruga Klara, 45 g., odvedeni su u logor Jasenovac 1942. godine. Djeca Lili i Vlado skrivala su se u Vukovaru, a nakon 1945. nalazili su se u Vinkovcima. Spasila ih je služavka, koja je govorila da su to njezina djeca. Sin Emil pobjegao je 1941. preko Italije i Francuske u Švicarsku, gdje je ostao živjeti. Obiteljska kuća u Makedonskoj ulici br. 64. (danas Bana Jelačića 94) procijenjena je na 150.000 din, 4 namještene sobe 60.000 din, rublje i odjeća 50.000 din, zlatnina i nakit 30.000 din, te zlatarska radnja 1,000.000 din. Ukupna vrijednost imovine bila je 1,290.000 dinara.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 148-149.
Kadelburg
Ovo je jedna od najrazgranatijih židovskih obitelji u Vinkovcima.
U Vinkovce je uselio Heinrich/Hinko Kadelburg, rođen u mjestu Toeb (Tab) u Ugarskoj 1849. godine. Iz rodnog mjesta Hinko je preselio u Svetozar Miletić, gdje se oženio Rozalijom/Rosom Ernst, rođenom u Svetozar Miletiću 1855. Mladi je par zatim prešao u Županju, gdje je Hinko bio kantor. Odatle su prešli u Vinkovce. Hinko je umro je u Vinkovcima 28. 12. 1931., a Roza 7. 3. 1935. godine. Oboje su sahranjeni na vinkovačkom židovskom groblju. Hinko i Rozalija imali su osmero djece: 1. Etel, 2. Ernest, 3. Režin, 4. Tobias, 5. Janka, 6. Nandor, 7. Mikša i 8. Elizabeta. Sredinom 1941. Ernest Kadelburg živio je od potpore djece u Ul. kralja Tomislava. Prilikom prvog uhićenja Židova u Vinkovcima 18. 4. 1941. Kulturbund je od njega oduzeo 5.036 dinara. Ernest Kadelburg, 63 g., umirovljenik, odveden je u Jasenovac. Oduzeta mu je pokretna imovina vrijednosti 9.000 din.
Alexander/Šandor rodio se u Vinkovcima 26. 3. 1904. U dobi od 24 godine oženio se 27. 5. 1928. Helom Kohn, kćeri Samuela i Regine r. Hahn, rođenom u Vinkovcima 24. 11. 1907. g Sa suprugom vodio je prodavaonicu kolonijalne, špecerajske i mješovite robe i veleprodaju. Nalazila se u Dugoj ulici, uz pekarnicu Hostonski (sada je tu ulaz u hotel Slavonija) u Ul. kralja Petra II kbr. 3 (Duga), i obiteljsku kuću u Frankopanskoj 8 (Glagoljaška). Alexander i Hela imali su sina Raula, rođenog 31. 3. 1932. godine. Godine 1941. tročlana obitelj Aleksandra Kadelburga stanovala je u Frankopanskoj ulici, kbr. 8 (Glagoljaška). Aleksandar/Šandor Kadelburg, 36 g., supruga Hela, 33 g. i sin Raul, 6 g., odvedeni su u logor Jasenovac 1942. Osim kuće u Frankopanskoj ulici, vrijednosti 60.000 din. Oduzet im je namještaj za 60.000 din, rublje i odjeća 50.000 din, zlatnina 10.000 din i roba u špecerajskoj radnji vrijedna 450.000 din, pokretnine ukupno 570.000 din.
Pavao se rodio 14. 12. 1911. u Vinkovcima. Završio je vinkovačku gimnaziju šk. g. 1929./1930. Tada je Erno s obitelji stanovao u Starčevićevoj ulici br. 127. godine 1941. Pavao Kadelburg bio je apsolvent prava. Pavao/Pali Kadelburg odveden je u logor Jasenovac 1942.
Tobias/Tobija, sin Hinka i Roze Kadelburg, rodio se 16. 10. 1881. U mjestu Svetozar Miletić. Oženio je Jolan r. Ernst. Mladenka se rodila u Segedinu 12. 10. 1883. U Vinkovce su uselili 1908. godine. Tobija je bio trgovac i trgovački putnik. Dozvolu za trgovanje mješovitom robom dobio je 18. 11. 1905. Nakon I. svj. rata ponovo je nastavio trgovanje sitničarijom14. 5. 1919. Živjeli su u Aleksandrovoj ulici kbr. 25. (Zvonimirova), a zatim u kući br. 45. Tobias/Tobija i Jolan Kadelburg imali su djecu: Aleksandra/Šandora, r. 1908., Lavoslava, r. 26. 8. 1910., Stjepana, r. 2. 6. 1912., i Liviu, r. 1923. Do 1941. Tobija Kadelburg radio je kao trgovački putnik za tvrtku Hugo Wollner i drug iz Zagreba. Živio je u Kozarčevoj ulici kbr. 39. S njim su stanovali sin Aleksandar/Šandor, snaha Julijana i unuka Tamara ( Tobija i Jolan Kadelburg bili su zatočeni u logoru u Đakovu. Jolan i kći Livia ubijene su kao taoci u logoru Stara Gradiška, a za Tobiju se ne zna gdje je ubijen ili umro (Ranko Kadelburg). Obitelj Šandora Kadelburga nije stradala u logoru. Izgleda da ih je spasila Jelka Papišta, udana za Nijemca Eichingera.
Livia, kći Tobije i Jolan, rodila se u Vinkovcima 1923. godine. Kao Židovka i skojevka izbačena je iz vinkovačke gimnazije. Maturirala je u Vršcu, gdje je živio njezin brat Lavoslav. Ubijena je u logoru Stara Gradiška u znak odmazde za ubijene njemačke vojnike.
Lavoslav/Laci Kadelburg, sin Tobije i Jolan r. Ernst, rodio se u Vinkovcima 26. 8. 1910., a umro u Beogradu 12. 12. 1994. Završio je vinkovačku gimnaziju 1928./1929., a zatim studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1935. postigao je u Zagrebu doktorat pravnih nauka. Sredinom «Travanjskog rata» 1941. zarobljen od strane njemačke vojske i odveden u logor Osnabrück u Njemačku. Kako je bio u logoru za vojne časnike doživio je oslobađanje od Crvene armije. Nakon rata vraća se u Vršac gdje je zasnovao obitelj i uključio se u novu partizansku organizaciju vlasti. Postavljen je za suca Okružnog suda u Pančevu (1945./46.), izabran za zamjenika javnog tužioca AP Vojvodine i NR Srbije (1946./49.), sudac je Vrhovnog suda Srbije (1950./57.), od 60-ih je na istaknutim funkcijama u saveznim organima Jugoslavije i pred kraj radnog vijeka u najvišim organima Srbije. Ona mladenačka aktivnost u židovskim organizacijama Vinkovaca i Zagreba, nastavila se i za vrijeme života i rada u Srbiji, kao i tijekom rata, Bio je predsjednike Mjesne židovske organizacije u Vršcu prije rata, a kasnije i predsjednika Saveza židovskih općina Jugoslavije (1965./91.), a bio je jedno vrijeme član i potpredsjednik Europskog i Svjetskog židovskog kongresa (1964./68.). Objavio je stotinjak priloga u Jevrejskom pregledu i Jevrejskom almanahu, časopisima Saveza židovskih općina Jugoslavije (1970./90.), oko 50-ak jubilarnih članaka i desetke nekrologa istaknutim židovskim ličnostima. Za svoj život i rad primio je brojna državna i židovska priznanja i odlikovanja. Tako jedna šuma u Izraelu nosi njegovo ime.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 150-159.
Kaiser
Ljudevit Kaiser u dobi od 30 godina oćenio je 24. 6. 1913. Tereziju Guttmann iz Otoka, koja je imala 21 godinu. vjenčali su se u Otoku. Bio je knjižar u Vinkovcima od 22. 4. 1915. Imali kuću u Frankopanskoj ulici, kbr. 9., sada Glagoljaška ulica, kbr. 9. (staklarska radnja Markt).
Knjižara im je bila u kući Georgević. U lipnju 1941. obitelj Ljudevita Kaisera živjela je u Zagrebu, Trg Burze 1. Kuća u Frankopanskoj ul., kbr. 9. bila je još njihovo vlasništvo.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 160.
Na vinkovačkom židovskom groblju nalazi se očuvani nadgrobni spomenik Johanne Kaiser r. Pollak, majke Ljudovita Keisera koja je umrla 1993. u dobi od 80 godina.
Kastner
Armin Kastner i supruga Irena uselili su u Vinkovce nakon I. svj. rata. Armin je trgovao zemaljskim proizvodima od 8. 8. 1922. do 9. 3. 1927. Sredinom 1941. godine u Vinkovcima je živjela Irena Kastner, rođena 18. 1. 1880. g. u Čonoplji, udova Armina, sa sinom Ladislavom, rođenim 14. 12. 1905. u Staroj Pazovi. Ladislav je bio neoženjen, zaposlen kao privatni činovnik u tvornici Ferolim. Stanovali su u Daničićevoj ulici, kbr. 25. (Hrvatskih Kraljeva) U logor Jasenovac odvedeni su mati Irena Kastner, 60 g., kućanica i sin Ladislav, 34 g., činovnik. Oduzeto im je namještaja za 20.000 din, te rublja i odjeće za 20.000.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 160.
Na vinkovačkom židovskom groblju nalazi se porušeni nadgrobni spomenik Armina (1875. – 1940.) kao i njegove supruge Irene (1888.-1942.) i sina Lacija /Ladislava (1905. -1942.) za koje je na spomeniku napisano kako su žrtve nacizma.
Klein
Obitelji ovoga prezimena useljavale su u Vinkovce već oko 1890. godine. Članovi su se bavili obrtima i trgovanjem. Znatno su se razgranali, ali je bilo doseljavanja osoba istoga prezimena, koje nisu međusobno u srodstvu.
Mavro/Moritz Klein rodio se u Ugarskoj u mjestu Magyar Kabe 1859., a umro u Vinkovcima 16. 12. 1931. Trgovao je mješovitom robom. Dozvolu je dobio 21. 10. 1892. Mavro Klein oženio je Selmu Welisch, rođenu u Boboti 1863., umrlu u Vinkovcima 24. 1. 1938. Imali su petero djece, koja su se rodila u Vinkovcima: Wilmu, Friedu, Irenu, Blanku i Leopolda.Irena Kohn, r. Klein, supruga Jakoba, r. 1899., odvedena je u logor Jasenovac1942.
Samuel/Slavko Klein, rođen 9. 7. 1889., sin Lavoslava i Rozalije, otvorio je sitničarsku trgovinu 13. 10. 1911. Vodio je starećarski posao od 3. 7. 1923. do 9. 6. 1926. Za taj posao ponovo je dobio dozvolu 13. 4. 1928. Ženio se dvaput. Prva supruga Helene Neiser rodila mu je sinove Josefa (Ćupanja, 22. 2. 1915.), Lajoša (Vinkovci, 7. 6. 1916.) i kćer Ernu (Vinkovci, 28. 12. 1917.), a druga Josefina Kozjak sinove Vladimira (Vkci, 16. 3. 1925. - 23. 12. 1935.) i Mirka (Vkci, 4. 1. 1927.). Samuel je s obitelji stanovao kod mesara Marijana Čordašića, na uglu Jelačićeve i tzv. Cerićke ulice. Jedno je vrijeme bio poslovođa u jajari kod Miskolczyja. Slavko Klein, 50 g., supruga i sin odvedeni su u logor Jasenovac 1942. Zaplijenjena im je pokretna imovina vrijednosti 30.000 dinara. Sin i druga supruga Jozefina, Slovenka, tek su 1943. godine odvedeni u logor. Dotada se Mirko skrivao u Nijemcima i ondje u Općini radio kao pisar.
Salomon Klein radio je kao otpravnik na željeznici u Vinkovcima. Rodiose u Bošnjacima. U dobi od 38 godina oženio je 17. 7. 1921. Bertu Fiscgrn r. Süsz, rođenu u Bonyhadu, staru 44 godine.Berta Klein, udovica Salamona, živjela je u lipnju 1941. u Vinkovcima, Aleksandrova ul. 40 (Zvonimirova 40). Berta Klein, 62 g., udova i sin Ić (Isidor), 30 g., odvedeni su u Jasenovac 1942. Imali su samo nužnu odjeću 9.000 din.
Laura/Lea Klein (Grunberg), rođena 20. 12. 1913. u Slavonskom Brodu, bila je antifašistkinja. Djelovala je u Zagrebu, a pred II. svj. rat u Vinkovcima, gdje joj je živjela sestra Adela Ljubica. uhićena je u veljači 1942. Nakon raspačavanja proglasa i letaka Mjesnog komiteta KPH. Tada je u Vinkovcima i okolici uhićeno oko 40 komunističkih aktivista. Pokušali su pobjeći iz zatvora, ali je to uspjelo samo trojici. Jedan dio uhićenih pušten je iz zatvora, nekoliko ih je otpremljeno u logor, a neke je prijeki sud osudio na smrt. Laura Klein strijeljana je zajedno s njima 10. 8. 1942.
Nakon II. svj. rata posmrtni ostaci strijeljanih antifašista svečano su sahranjeni u zajedničku grobnicu, koja je u tu svrhu sagrađena u središnjem vinkovačkom parku. Tu je bila sahranjena i Laura Klein.
Ermina Klein, rođena 10. 9. 1894., kći Aleksandra i Marije, strijeljana je na Banjici 20. 3. 1944.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 165 - 168.
Kohn
Nekoliko obitelji s prezimenom Kohn uselilo je u Vinkovce prije 1890.
Josip ml. (?) Kohn rodio se 23. 12. 1890. u Iloku. Supruga mu je bila Helena r. Keršner, a sin Zlatko, rođen 1922. završio gimnaziju u Vinkovcima 1940. godine. Godine 1941. Josip, trgovački putnik, sa suprugom Helenom i sinom Zlatkom živio je u Reljkovičevoj ulici, kbr. 1. Kohn ….., 45 g., trg. putnik, supruga 40 g., sin Zlatko 20 g. i sestra 60 g., odvedeni su u Jasenovac 1942. Oduzeta im je kuća u Reljkovičevoj ulici, procijenjena na 100.000 din, 3 sobe namještaja, rublje i odjeća 45.000 din, te zlatnina i nakit 20.000 din.
Julius/Julio Kohn rodio se 7. 6. 1888. u Razbojištu kod Đakova. Supruga mu je bila Hermina, rođena Špicer. Imali su kćeri Sandu, r. 1922. i Elizabetu/ Betu, r. 1929. Julio je radio od 13. 6. 1924. kao obrtnik limar, te uvođenje plina i vodovoda. Također je trgovao drvom i građevinskim materijalom na malo i veliko od 13. 12. 1924. do 29. 6. 1925. Obrtnica mu je oduzeta 21. 11. 1942. Julio je bio skromnog imovnog stanja. Obitelj Julija Kohna živjela je 1941. godine u Jurišićevoj ulici, kbr. 24 (Matije Gubca). U logor Jasenovac otpremljeni: Julius, 67 g., supruga 47 g., te kći Sanda 20 g. kći Elizabeta/Jelka, 13 g., skrivala se u Osijeku, te 1944. g. pobjegla u partizane. Nakon rata vratila se u Vinkovce. Oduzeta imovina: rublje i pokućstvo 14.000 din, inventar limarske radnje 10.000 din.
Samuel Emanuel Kohn, rođen 22 5. 1889. u Staparu, otvorio je 14. 3. 1933. soboslikarski obrt u Aleksandrovoj ulici kbr. 50. Supruga Regina/Rosina radila je kao piljarica u ratnim godinama, od 4. 9. 1916. Samuel i Rosine imali su djecu: Herminu/Helu, rođenu 24. 11. 1907. I Lavoslava, rođenog 3. 9. 1910., zvanog Lola. Hela se u dobi od 20 godina udala 27. 5. 1928. za Aleksandera Kadelburga, sina Erna i Regine r. Sonnenfeld, trgovca, starog 24 godine. Samuel Emanuel i supruga Regina živjeli su 1941. u Aleksandrovoj ulici, kbr. 50. (Zvonimirova) Samuel Emanuel Kohn, 56 g., ličilac i supruga Regina 50 g., kućanica, odvedeni su u logor Jasenovac 1942. Oduzete su im najnužnije stvari i soboslikarski alat.
Lavoslav/Lola Kohn, sin Samuela i Regine, bio je privatni službenik kod trgovca Riste Popovića. Oćenio je Jelku Stefan, katolkinju. Lavoslav/Lola Kohn i supruga Jelka rođ. Stefan živjeli su 1941. U Preradovićevoj ul. kbr. 16 (Anina). Lola Kohn, 32 g., činovnik, odveden je u Jasenovac. Bio je vlasnik pola kuće u Frankopanskoj ulici, procijenjeno na 60.000 din. Oduzeto mu je namještaja i odjeće za 55.000 din. Supruga Lavoslava Kohna kao arijevka
izbjegla je Holokaust. Nakon rata vraćena joj je kuća u Vinkovcima, koju je prodala i odselila k sestri u Ljubljanu.
Herman Kohn, rođen u Vukovaru 6. 8. 1868. i supruga Hermina r. Bleicher živjeli su u Vinkovcima. Herman je bio mešetar od 4. 9. 1917., a 19. 3. 1919. Dobio je dozvolu za agenturni i komisioni posao. Time se bavio do 8. 2. 1926. Godine 1941. Herman Kohn kao udovac živio je u Starčevićevoj ulici, kbr. 51. Uzdržavao je neudatu kćer Elviru/Ellu, r. 1903. Njihova sudbina u vrijeme Holokausta zasad nije poznata.
Etelka Kohn, rođena 17. 12. 1878. u Suseku, neudata, imala je krojačnicu ženske odjeće i rublja u Frankopanskoj ul. br. 2. od 13. 11. 1923. Do oduzimanja prava 17. 11. 1942 godine. 1941. Etelka Kohn živjela je u Vinkovcima, Frankopanska 2 (Glagoljaška). Nema podataka o stradanju u Holokaustu.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 169 - 173.
König
Vilko König, rođen 20. 8. 1909. u Našicama, radio je kao privatni činovnik u tvrtki Ignjat Gross i sin. Imao je suprugu Klaricu i sina Borislava.Godine 1941. u Vinkovcima je živjela tročlana obitelj König: Vilko, supruga Klarica i sin Borislav, dijete od 2,5 godine. Stanovali su u Preradovičevoj ulici, kbr. 2 (danas Anina). Vilko König, 36 g., činovnik i supruga Klarica, 32 g., kućanica, uhićeni su u Vinkovcima i otpremljeni u logore. Vilko je 1942. odveden u Jasenovac. Javljao se do 1944., a zatim je ubijen. Supruga Klarica odvedena je u logor u Feričancima. Imali su namještaja, rublja, odjeće i kućanskih potrepština vrijednosti 150.000 din. O sinu Borislavu nema podataka.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 173.
Krausz
U Vinkovcima su živjele dvije obitelji prezimena Krausz (Kraus).
Markus/Marko Krausz (Čepin, 1861.-1915.) i supruga Johana r. Kohn
(BoŠnjaci, 10. 7. 1875. - Jasenovac) uselili su iz Bačinaca u Srijemu. Marko se dvaput ženio. U prvom braku imao je troje djece. S drugom suprugom Johanom Marko Krausz imao je sinove Herberta i Emanuela. Marko Krausz i supruga uselili su u Vinkovce iz Bačinaca u Srijemu. U Vinkovcima je bio trgovac i poduzetnik. sitničarsku trgovinu otvorio je 14. 10. 1901., a zatim se od 20. 9. 1906. bavio proizvađanjem cementnih tvoriva. Godine 1941. Johana Krausz živjela je u Aleksandrovoj ulici kbr. 25 (Zvonimirova). Johanna Kraus, kućanica, 55 g., udova, odvedena je u logor Jasenovac 1942. Imala je obiteljsku kuću u Ul. braće Martinovski (Zvonimirova) procijenjenu na 80.000 din, te odjeće i pokućstva za 30.000 din.
Makso (Marko) Kraus, trgovac, rođen 1860. u selu Luč u Baranji, živio
je i radio u Vinkovcima. Umro je 1. 2. 1931. u dobi od 71 godine. Godine 1941. u Daničićevoj ulici, kbr. 25 (danas Hrvatskih kraljeva). živjela je Markova udovica Berta Kraus, rođena 4. 3. 1864. u Đakovu. Bila je kućanica. Berta Kraus, stara 67 g., kućanica, odvedena je u Jasenovac 1942. Imala je obiteljsku kuću u Daničićevoj ulici (danas Hrvatskih kraljeva) vrijednu 100.000 din i drugu kuću u selu Bošnjaci vrijednu 30.000 din. Oduzeto joj je namještaja i odjeće za 30.000 din, te zlatnine i nakita za 10.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 173 - 176.
Lang
U Vinkovcima su koncem 19. st. djelovali Leopold, Simeon i Gizela Lang.
Ignjat/Ignjo Lang, rodio se 8. 10. 1884. u Vukovaru. Završio je vinkovačku gimnaziju, a zatim studij prava 1912. godine. Bio je ugledni odvjetnik i 15 godina predsjednik Izraelitske općine u Vinkovcima. Godine 1914. već je bio odvjetnik . Supruga mu je bila Teresia r. Schwartz, rođena 29. 6. 1887. u mjestu Berzenci. U Hrvatsku je došla 1895. godine. Vjenčali su se 1912. godine. Stanovali su u svojoj kući u Mihanovićevoj ulici kbr. 6., sada Ul. hrvatskih žrtava br. 6. Tera je bila 1929. predsjednica Židovskog gospojinskog dobrotvornog društva u Vinkovcima.139 Ignjat i Terezija/Tera Lang imali su djecu Rikarda i Mirjam/Miru. Dr. Ignjat Lang, 54 g., odvjetnik i supruga Tereza, 49 g. odvedeni su u logor Jasenovac 1942. Ignjat je imao kuću u Mihanovićevoj ulici procijenjenu na 200.000 din, 5
namještenih soba 80.000 din, rublja i odijela 30.000 din, te knjižnicu vrijednu 20.000 din, pokretnine ukupno 130.000 din. Mira i Rikard Lang preživjeli su rat. Izbjegli su u Dalmaciju, koja je bila pod talijanskom upravom. Mira je nakon rata živjela i umrla u domu umirovljenika u Zagrebu. Dr. Ignjat Lang sa suprugom mogao se spasiti od Holokausta, ali to nije htio učiniti, pa je zajedno s ostalim vinkovačkim Židovima stradao u logoru.
Rikard/Riško, sin Ignjata Langa, rodio se u Vinkovcima 22. 2. 1913. Maturirao je u vinkovačkoj gimnaziji πk. god. 1930./1931. Završio je studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je istaknuti sveučilišni profesor i znanstvenik. Godine 1947. osnovao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu katedru političke ekonomije. Od tada, pa sve do svoje mirovine djelovao je kao profesor na dodiplomskom i postdiplomskom studiju Pravnog fakulteta. Godine 1955. izabran je za direktora Ekonomskog instituta Zagreb. Bio je počasni član nekoliko znanstvenih instituta i gost-profesor na brojnim sveučilištima. Sudjelovao je u radu u Organizacije ujedinjenih naroda i njezinih specijaliziranih institucija.U bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj Rikard Lang bio je predsjednik Saveza ekonomista Jugoslavije i Hrvatske, te predsjednik konzorcija ekonomskih instituta na projektu istraživanja privrednog sistema Jugoslavije i Hrvatske. Rikard Lang je oženio Maru Mohr . Godine 1941. sklonio se u Dubrovnik, a zatim prešao u partizane. Njihova su djeca dr. Slobodan Lang, liječnik i humanitarac i kći Vesna.
Marko Lang, brat dr. Ignjata Langa, bio je trgovac u Vinkovcima. Godine 1942. odvedeni su u logor Jasenovac Marko Lang, 54 g., trgovac drvima, brat dr. Ignjata i supruga Frida, 48 g.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 176 - 178.
Laufer
Julius Laufer sa suprugom Jankom i djecom uselio je u Vinkovce 1913.
godine. Supruga Janka rodila se 19. 3. 1881. u mjestu Ostroluka u slovačkoj. Bavili su se ugostiteljstvom. Hotel/svratiste bio mu je kod Željezničkog kolodvora, Kolodvorska cesta, kbr. 51. (danas Trg Kralja Tomislava) Od 29. 12. 1919. otvorio je veletrgovinu vinom Sa suprugom Jankom otvorio je 27. 4. 1926. hotel II. klase s restoranom. Umro je već 30. 9. 1926. i sahranjen u Vinkovcima. Janka Laufer vodila je svratištarski i kavanarski posao od 11. 8. 1920. Od 22. 6. 1926. Proširila je ugostiteljske usluge otvaranjem javnoga kupatila. Julius i Janka imali su sinove Zoltana/Zoliku i Ladislava/Laszla/Lacija.
Zoltan/Zolika se rodio 27. 10. 1900. u mjestu Ostroluka u Slovačkoj. Godine 1941. bio je neoženjen, privatni činovnik, a radio je kod majke u gostionici. Godine 1941. u Vinkovcima, Kolodvorska cesta 51., živjela je Janka Laufer i sin Zoltan, koji je kao privatni činovnik bio zaposlen kod majke u gostionici U logor Jasenovac 1942. odvedeni su Janka Laufer, 60 g., hotelijerka i Zoltan Laufer, 40 g. Janka je imala hotel kod kolodvora, procijenjen 250.000 din, inventar na 150.000 din, te rublje i odijela 30.000 din .
Ladislav Laszlo/Laci Laufer rodio se 28. 7. 1909. u mjestu Ostroluka u Slovačkoj. Završio je vink. gimnaziju šk. g. 1928/29. U dobi od 27 godina oženio je 19. 8. 1936. Miru Bier, kćer Karla, od 20 godina, rođenu u Vukovaru. Sredinom 1941. Ladislav je bio privatni činovnik kod Hinka Bresslauera. Sa suprugom Mirom živio je u Aleksandrovoj ul., kbr. 19. Ladislav/Laci, 36 g., privatni činovnik, pobjegao je u Crikvenicu, te 1943. stupio u partizanske odrede na Pagu, gdje je dospio u njemačko zarobljeništvo i otpremljen u logor Dachau. Nakon rata bio je u državnoj službi u Splitu. Njegova
supruga Mira, 30 g., odvedena je u logor Jasenovac. Zaplijenjena im je pokretna imovina vrijedna 86.000 din Laci Laufer bio je u talijanskom logoru na Rabu. Nakon oslobođenja, u rujnu 1943., bio je kamandant otoka Lošinja, sve dok ga Nijemci nisu zauzeli. Tada je Laci otpremljen u logor Dachau.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 179 - 180.
Lipkovitz
Lipkovići su u Vinkovce uselili iz Bačke. Bili su vlasnici kuće na uglu Nazorove i Gundulićeve ulice, sada Prolaz Alojzije Ulman 1.
Georg Lipkovitz bio je bravar i strojar od 4. 1. 1912. do 20. 9. 1928., te od 8. 3. 1932.
Hinko Lipkovitz oženio je Mariju Müller, rođenu u Temerinu u Bačkoj 1845., koja je umrla u Vinkovcima 15. 7. 1925. Imali su sina Maxa.
Max/Makso se rodio 11. 12. 1877. u Temerinu. U Vinkovcima je bio svratištar i trgovac. Godine 1911. držao je unajmljeno svratište Crni konjic. Od 11. 10. 1913. zajedno sa Josipom Kohnom imao je trgovinu manufakturne, pomodne i kratke robe te gotovih odijela. Zatim je od 17. 9. 1919. imao je samostalnu trgovinu manuf. muške i ženske konfekcije, galanterijske kratke robe i špeceraja. Od 18. 8. 1922. do 5. 12. 1924. imao je trgovinu svakovrsnim strojevima (poljoprivredni, mlinski, industrijski), dijelovima, alatom i potrebnim za pogon Makso je oženio Irmu Kanovitz, rođenu u mjestu Žablja 1881., umrlu u Vinkovcima 31. 10. 1912. Imali su četvero djece. To su: Josip, r. u Sr. Mitrovici 1898., umro u Vinkovcima 12. 4. 1932., sudski referent; Rudolf, r. u Šašincima 17. 4. 1906.; šk. g. 1923./1924. završio je vinkovačku gimnaziju; Melita, r u Šašincima 1908., umrla u Vinkovcima od tuberkuloze 21. 4. 1926.; Šandor, r. u Vinkovcima 6. 3. 1910.
Lipkovic Šandor/Šonja, 32 g., činovnik, odveden je u logor Jasenovac 1942. Bio je vlasnik kuće u Zrinjskoj ulici (Nazorova / Prolaz Alojzije Ulman), procijenjene na 150.000 din. Zaplijenjeno mu je pokretnih stvari za 10.000 din. Max je kao udovac u dobi od 39 godina oženio udovicu Juliju Weiss r. Flussmann, staru 28 godina, kćer Samuela i Joane. Vjenčali su se za vrijeme rata u vojnoj bolnici u Bršadinu 19. 6. 1917. Maxova druga supruga Julija/Julka imala je krojačnicu ženske odjeće i rublja, veziljsku radionicu i izrađivala je crteže za ručne radove (pretiskivanje) u Ul. Zrinskog kbr. 1. od 21. 5. 1929. do 4. 11. 1935. Makso Lipković, r. 1877. u Temerinu, nezaposleni trgovac, sa suprugom Julkom stanovao je 1941. u Kozarčevoj ulici, kbr. 1 (danas D.Žanića Karle). Bio je zadužen kod Gradske štedionice Vinkovci za 200.000 dinara. O njihovu stradanju u Holokaustu nema podataka.
Olga Lipkovitz, rođena 6. 3. 1909. u Novom Sadu, kućanica, neudata, stanovala je 1941. u Jurišićevoj ul. kbr. 22. O njoj nema podataka u popisu žrtava fašizma.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 180 - 181.
Lipšić
Slavko Lipšić imao je pred 2. svj. rat u Vinkovcima knjižaru i papirnicu sa sjedištem na Trgu Stjepana Radića, kbr. 3 / Trgu slobode kbr. 1. (danas Trg bana Josipa Šokčevića) Rodio se 29. 9. 1912. u Đurđevcu. Supruga mu je bila Nada r. Bresslauer, rođena 20. 12. 1913. u Daruvaru. Slavko i Nada imali su kćer Mirjanu, rođenu 19. 7. 1939. u Vinkovcima. Godine 1941. u Vinkovcima su živjeli Slavko Lipšić supruga Nada i kći Mirjana. Knjižara je od Slavka Lipšića oduzeta u lipnju 1941. Promet knjižare 1940. godine procijenjen je 784.340 dinara. Vrijednost skladišta i inventara procijenjena je 1. 6. 1941. ovako: uložen kapital: 230.000 dinara, dugovanja za robu: 53.290,10 dinara, potraživanja: 252.732,60 dinara Slavko Lipšić pobjegao je u Gorski kotar, a odatle 1942. među partizane,gdje je poginuo. Supruga Nada s kćerkicom Mirjanom sklonila se 1941. u Bjelovar. Obje su 1943. dospjele među partizane. Nakon rata živjele su u Daruvaru. Oduzeta imovina: 4 sobe namještaja 60.000 din, rublje i odijela 50.000 din i papirnica 300.000 din, ukupno 410.000 din.
Ladislav Lipšić, rođen 12. 1. 1914. u mjestu Bereški Kostanjevac kod Garešnice, radio je kao trgov. pomoćnik u knjižari Slavka Lipšića. Pred Holokaust oženio se djevojkom od 19 godina. Stanovali su u Basaričekovoj ul., kbr. 37 (danas H.D.Genšera). Mladi bračni par Lipšić, muž od 26 i žena od 19 godina, uhićeni su i internirani u logor Jasenovac 1942. Imali su najnužniju odjeću vrijednosti 26.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 180 - 181.
Marberger
Emanuel Marberger rodio se 1865. godine. U Vinkovcima je otvorio 15. 3. 1894. trgovinu sa šeširi, da bi 29. 9.1898. proširio djelatnost. Umro je u Vinkovcima 15. 7. 1913. u 48. godini.
Wilhelm/Vilmoš Marberger i Netti r. Reiter uselili su iz Bačke. Imali sudjecu: Reginu, Moritza/Mavru i Sigismunda/Žigu. Regina rođena Marberger, razvjenčana Šipo, stara 42 godine, iz Vinkovaca, kći pok. Vilmoša i Netti, udala se ponovo 5. 12. 1920. za Morica Davida Lönenscheima, trgovca, starog 63 godine, iz Vršca.
Moritz/Mavro, sin Wilhelma, rodio se 4. 10. 1870. u Bačkom Feketiću. UVinkovcima je bio trgovac hranom od 1. 8. 1893., a zatim je 16. 10. iste godine djelatnost proširio na mješovitu robu, te ponovo dobio dozvolu za sitničarsku trgovinu 14. 8. 1897. S obrtom urezivanja stakla počeo je 27. 7. 1900., a od 19. 3. 1919. dobio je dozvolu za agenturni i komisionalni posao, te 4. 9. iste godine počeo trgovati hranom. Zatim je posao proširio 28. 10. 1916. na trgovinu cipela i odijela. Mavro je imao kćeri Bellu i Anu/Anjušku. Bela Marberger bila je krojačica ženske odjeće od 22. 6. 1926. do 9. 5. 1931. Obje kćeri iselile su u Palestinu za vrijeme britanskoga mandata. U dobi od 61 godine Mavro se oženio 6. 10. 1931. s Nali Löbel, starom 48 godina iz Vršca. Godine 1941. Mavro i supruga Valerija (?) stanovali su u Vinkovcima, Ul. kralja Petra, kbr. 25. (Duga). U logor Jasenovac odveden Mavro, 65 g, trgovac i supruga Nali, 55 g, kućanica. Imali su kuću u Gajevoj ulici, procijenjenu na 80.000 din, te pokretne imovine za 45.000 din.
Sigmund/Žiga, sin Wilhelma, rodio se u Bačkom Feketiću 22. 5. 1873. Oženio je Mariku Guttman, Židovku. Uselio je u Tovarnik (1900.), zatim prešao u Nijemce (1904.) i konačno u Vinkovce (1934.), gdje je imao sitničarsku trgovinu od 24. 8. 1903. do 1919., te od 24. 7. 1919. do 1921., zatim od 2. 7. 1923. do 19. 5. 1925. Ponovo je trgovao manufakturnom robom od 10. 12. 1925. do 31. 12. 1928. Žiga Marberger posjedovao je kuću u Vinkovcima, Kolodvorska 43., sada dio Gajeve i Starčevićeve ul (? Danas Ante Starčevića 21). Godine 1941. Žiga je bio trgovački putnik. Žiga i Marika Marberger imali su djecu, Veru i Vilima, koji su se rodili u Nijemcima. Vera je 1926. završila vinkovačku gimnaziju. U dobi od 22 godine udala se 21. 4. 1930. za dr. Martina Weltmanna, pravnika od 25 godina iz Novoga Sada. Iselili su u Palestinu. Žiga Marberger i supruga Marija živjeli su 1941. u Vinkovcima, Kolodvorska cesta 11. Sin Vilim godine 1941. Bio je neoženjen i s ocem radio kao zastupnik Našičke tvornice tanina i paropila d.d. Zagreb. Stanovao je s roditeljima. U logor Jasenovac odvedeni su Sigismund/Žiga, 63 g., supruga Marika, 55 g. i sin Vilko, 32 g. Imali su kuću kod željezničke stanice, vrijednosti 150.000 din. Oduzeta im je i pokretna imovina: namjeπtaj 20.000 din, rublje i odijela 50.000, te nakit 10.000 din.
Đuro/Đuka Marbereger, sin Žige, rodio se 1905. godine u Nijemcima, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednju školu završio je u Vukovaru, jer je neko vrijeme živio kod bake u tom gradu. Bio je činovnik Našičke d. d., a poslije je posjedovao kartonažu s bratićem Lyonom Đuka je sa suprugom Leom za vrijeme rata izbjegao na Korčulu, tada pod upravom Italije. Tako su se spasili od Holokausta. Nakon rata iselili su u Palestinu.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 185 - 186.
Marton
Obitelj Marton dala je značajan doprinos gospodarstvu grada Vinkovaca u prvoj polovici 20. st. Bavili su se koćarskom strukom, te su djelatnost od skromne radionice razvili do moderne tvornice koća i velike trgovine koćom i priborom.
U Vinkovce je 10. 3. 1892. godine uselio Herman Marton, rođen 14. 9. 1867. u mjestu Aranyosmeggyes u Ugarskoj ( danas u Rumunjskoj Mediasul Aurit). Herman se zaposlio u kožarskoj radionici Alberta Becka, a nakon izvjesnog vremena započeo samostalnu djelatnost u kožarskoj struci. Herman Marton oženio je Matildu Drechsler, rođenu 1. 7. 1873. u Čepinu. Imali su djecu: Samuela, Aleksandra i Rosu. Herman i Matilda Marton živjeli su 1941. u svojoj kući u Klaoničkoj ulici, kbr. 3 (danas Josipa Lovretića), koja se nalazila uz tvornicu koća Braća Marton, jer je Herman Marton bio suvlasnik 50 % tvornice. Herman i Matilda Marton otpremljeni su 1942. u logor Jasenovac. Herman je bio vlasnik 1/3 tvornice koća. Njegov udio procijenjen je na 1,700.000 din.Također 1/3 obiteljske kuće u Osmomajskoj ulici (Duga) procijenjena je na 120.000 din, ukupno nekretnine 1,820.000 din. Zaplijenjene pokretne stvari: 3 sobe namještaja 50.000 din, rublje i odijela 150.000 din, zlatnina i nakit 20.000 din, te 1/3 robe u tvornici koža 3,000.000 din, ukupno 3,220.000 din ili sveukupno 5,040.000 din (ĆOS PĆF OL, 202.). Prema svjedočanstvu Zlatka Martona, otac Herman i majka Matilda otpremljeni su u logor Stara Gradiška i ondje ubijeni 31. 5. 1942. godine.
Rosa, kći Hermana i Matilde Marton, rodila se u Vinkovcima 1904. godine. Udala se 5. 4. 1922. za Šandora Ehrenfreunda iz Osijeka. Godine 1935. Promijenili su prezime u Erić. Obitelj je stradala u Holokaustu.
Samuel se rodio u Vinkovcima 1893., a umro 3. 3. 1931. godine. Ženio se dvaput. Prva mu je supruga bila Berta Ackerhalt iz Osijeka, umrla 1926. godine. U braku s drugom suprugom Ernom Hirschl (vj. 2. 12. 1926.) imao je sina Rubena, r. 5. 12. 1929. u Vinkovcima. Poslije muževe smrti Erna Marton i sin Ruben živjeli su u Zagrebu zajedno s Erninim roditeljima u njihovoj kući. Ruben (Reuven) i majka Erna izbjegli su logor podmićivanjem službenika,koji ih je došao uhititi. Tako su imali priliku izbjeći iz Zagreba. Nabavili su lažne dokumente i propusnice za Split, koji je u to vrijeme bio pod talijanskom okupacijom. Erna i sin Ruben uselili su u Palestinu u okviru alijat hanoar.
Aleksandar/Aleksa se rodio u Vinkovcima 7. 11. 1894. godine. Oženio je Lili Oblat, rođenu 16. 10. 1900. u Somboru. vjenčali su se 24. 7. 1924. Imali su sinove Miroslava i Zlatka. Obitelj je živjela u novoj obiteljskoj kući u Ulici kralja Petra, kbr. 43., sada Duga ulica, kbr. 43. U jednom krilu zgrade bila je prodavaonica koža i kožarskog pribora. Aleksandar je bio suvlasnik 50 % vrijednosti tvornice koća braća Marton i samovlasnik kožarske trgovine Aleksander Marton Vinkovci.
Nakon prvog i drugog zatvaranja vinkovačkih Židova, Aleksandar Marton prijavio je da je Kulturbund otuđio 18. 4. 1941. dinara 100.000, te 8. 5. 1941.dinara 200.000. Bila je to cijena puštanja iz zatvora. Supruga Lilly Marton prijavila je 30. 6. 1941. da je iz njezina stana u Ul. kralja Petra, kbr. 43. odneseno u Ustaški logor u Vinkovcima: jedan ženski krzneni kaput vrijedan oko 12.000 dinara, jedan muški kaput sa krznom vrijedan oko 8.000 dinara, četiri perzijska saga vrijedna 30.000 dinara, srebrni pribor za jelo za 12 osoba, odjeća, obuća, rublje, posteljina i razne druge kućne stvari, sve komadi ispod 5.000 dinara . Nakon uhićenja 4. svibnja 1942. Lili Marton i djeca nalazili su se u zgradi Hrvatskog sokola, nedaleko obiteljske kožare. Muškarci su bili odvojeni od supruga i djece. Župska redarstvena oblast je donijela odluku da se sva djeca do deset godina mogu smjestiti kod pojedinih židovskih, ali i nežidovskih obitelji u Osijeku i okolici. Dječaci Miroslav i Zlatko s nekolicinom židovske djece iz Vinkovaca otpremljeni su vlakom u Osijek, gdje su smješteni u jednu židovsku obitelj. Sestre gospođe Lili Marton, Olga (Oci) i Ella, koje su živjele u Somboru, tada pripojenom Mađarskoj, uspjele su djecu prokrijumčariti i prevesti lađom Dravom i Dunavom do Apatina, a odande vlakom u Sombor. Djeca su ondje živjela do veljače 1944., kada su mađarski Židovi deportirani u logore. Nakon nekoliko selekcija deportirani su i oni zajedno s tetkama na prisilni rad u Austriju, a u ožujku 1945. prebačeni su u logor Theresienstadt. Tu ih je ruska armija oslobodila 8. 5. 1945. godine. U srpnju 1945. vratili su se u tadašnju Jugoslaviju, te živjeli u Vinkovcima i Somboru. Nastavili su prekinuto obrazovanje. Komisija za popis ćrtava fašizma procijenila je imovinu Aleksandra Martona ovako: 1/3 tvornice 1,700.000 din, 1/3 kuće u Osmomajskoj ulici (Duga) 120.000 din, ukupno nekretnine 1,820.000 din; pokretna imovina: 4 namještene sobe 200.000 din, rublje i odijela 500.000 din, zlatnina i nakit 1,000.000 din, 1/3 zalihe robe u tvornici 3,000.000, te roba u trgovini 2,000.000 din, ukupno pokretnine 6,700.000 din, sveukupno 8,520.000 din. Aleksandar Marton uhićen je i otpremljen u logor Jasenovac. Ondje se viđao sa svojim bivšim kožarskim radnicima Jakovom i Ignacom Rosenzweigom, te Ervinom Müllerom, koji se uspio spasiti bijegom iz logora 1945. godine. Aleksandar se redovito javljao obitelji logorskom dopisnicom iz Jasenovca i znao da su djeca na sigurnom. Ubijen je 23. 4. 1945. godine. Supruga Lili r. Oblat otpremljena je u logor Stara Gradiška i ondje ubijena 12. 9. 1942. godine .
Miroslav (u Izraelu Fredi) Marton rodio se u Vinkovcima 4. 1. 1927. Nakon djetinjstva u Vinkovcima i stradanja u vrijeme Holokausta odlučio je zajedno s tetkom Olgom 1949. godine iseliti u Izrael.
Zlatko (u Izraelu Zohar) Marton rodio se u Vinkovcima 1. 9. 1930. Teško i neizvjesno djetinjstvo u vrijeme Holokausta proživio je kao i brat Miroslav/ Fredi. U Izraelu ćivi od lipnja 1949. godine. Ustaška vlast rješenjem od 23. 4. 1941. postavila je u kožari privremenoga povjerenika Antuna Žagara, koji je preuzeo rukovođenje tvornicom već 26. 4. 1941. Prvog svibnja kožara je procijenjena na 10,367.799 dinara. Zbog rata, kožara sve teže dolazi do sirovina, smanjuje se broj radnika, a ustaški logornik ing. Turković 27. 6. 1941. naređuje da se iz tvornice otpuste svi Srbi i Židovi. Zbog sve lošijeg poslovanja, kožara je 27. 4. 1943. procijenjena na 26,394.141 kuna sa svrhom da se objavi prodaja. Tvornica je prodana 3. 4. 1944. po, a nastavila je poslovati pod nazivom Tvornica koža Spehar i drugovi sve do oslobođenja zemlje 1945. godine. Bila je tada u lošem stanju zbog zastarjelosti strojeva i neodržavanja. Nakon završenog 2. svj. rata nekretnine su vraćene obitelji Marton, ali su ponovo oduzete sredinom 1948. godine.
Na nadgrobnom spomeniku Samuela Martona na vinkovačkom židovskom groblju naknadno su uklesani podaci o stradanju Martonovih u logoru:
PALI SU KAO ŽRTVA NASILJA
1941 - 1945
MARTON HERMAN
MARTON MATILDA
MARTON ALEKSANDAR
MARTON LILI
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 187 - 199.
Miskolczy
U Vinkovce je iz Mohača uselio Danijel Miskolczy (26. 11. 1874. - 23. 11. 1937.). Danijel Miskolczy u Vinkovcima se bavio trgovinom na veliko i malo. Također je 2. 3. 1926. otvorio točionicu pića. Od 15. 7. 1927. trgovao je pivom na malo i veliko, te proizvodnjom leda i proizvodnjom i prodajom bezalkoholnih pića i jogurta. Od 6. 10. 1931. dobio je dozvolu za prevoženje putnika i robe teretnim autom. Oženio je Bertu Bresslauer, rođenu 1. 5. 1884. u Sr. Mitrovici. Umro je u Vinkovcima i sahranjen na židovskom groblju. Danijel i Berta imali su sinove Eugena/Egona/Jena i Otta i kćer Sofiju. U lipnju 1941. Berta Miskolczy živjela je u svojoj kući u Ul. kraljce Marije 17 (Danas Bana Jelačića 15). Bila je vlasnica trgovine piva i uređaja za proizvodnju leda. Kuća i prostorije za rad procijenjeni su 300.000. Berta Miškolci pobjegla je 1941. u Crikvenicu. Od 1942. do 1943. bila je zatočena u logoru Rab. Poslije toga prešla je na oslobođeno područje. Nakon rata vratila se u Vinkovce. Oduzeta imovina: kuća procijenjena 500.000 dinara, tvornica leda i skladište piva 300.000 dinara, inventar pivarske radnje 106.000 dinara, 9 soba namještaja i rublje 300.000 dinara, nakit, zlato i zlatnina 150.000 dinara.
Eugen/Egon/Jeno Miskolczy rodio se u Vinkovcima 16. 1. 1907. škol. god. 1924./ 1925. završio je vinkovačku gimnaziju. Bio je jedan od najboljih učenika gimnazije, a zatim među najboljim studentima medicine u Beču. Dozvolu za rad dobio je 23. 3. 1933. i radio u Vinkovcima. U Đakovačkom je logoru radio kao dragovoljac s dr. Atias i djecu iz logora smjestio kod židovskih obitelji u Vinkovcima i Osijeku. U obitelj Miskolczy, na primjer, bio je smješten sin dr. Sternberga iz Sarajeva. Otpremili su ga s lažnim dokumentima rođacima u Split. Svi Ëlanovi obitelji izbjegli su u Hrvatsko primorje. Eugen se priključio partizanima i od 1943. bio časnik za vezu pri Britanskoj misiji na partizanskom području, koju je vodio Randolf Churchill. Zatim je bio šef saniteta III. banijske i IV. ličke partizanske brigade s činom majora. Godine 1944. imenovan je direktorom Medicinskog centra u Karlovcu. Odlikovan je nekoliko puta. Umro je 18. 1. 1947. i sahranjen na židovskom groblju u Vinkovcima uz vojne počasti. Supruga mu je bila Irena Vajs.
Otto Miskolczy rodio se u Vinkovcima 23. 1. 1909. Završio je gimnaziju, zatim studij ekonomije u Zagrebu, te jednogodišnju specijalizaciju u Trstu. Radio je kod oca
i četiri godine samostalno. Bio je trgovac jajima, peradi i zemaljskim proizvodima. Imao je klaonicu peradi i hladnjaču, te izvozio jaja i košer meso. Od 7. 5. 1937. Bio je vlasnik ciglane u Strossmayerovoj ulici u kojoj se proizvodila opeka i crijep. Posao je napustio 21. 6. 1938.
Bio je jedini Židov debatni stenograf i radio-stenodaktilograf u Odjelu za agitaciju i propagandu ZAVNOHa. Nakon rata bio je šef odjela u Ministarstvu opskrbe, šef izvoza u poduzeću “Vajda”, komercijalni direktor izvoza prehrambenih proizvoda u Ministarstvu trgovine i viši komercijalni savjetnik prije umirovljenja. Nakon rata Otto Miskolczy se vratio u Vinkovce i 1946. godine oženio Elom Oblat, sestrom Lilly Marton r. Oblat. Godine 1949. Otto, majka Berta i supruga Ela Miskolczy iselili su u Izrael te živjeli u selu Bet Zejit kod Jeruzalema. Oto je bio stručnjak za peradarstvo. Bavio se uzgojem pilića.
Sofija Miskolczy, zvana Beba, rodila se u Vinkovcima 19. 1. 1912., a završila vink. gimnaziju 1929./30. učila je glasovir 12 godina kod prof. Else Habbermann. Na Zagrebačkom Konzervatoriju upisala je studij glazbe. Kao vrhunska studentica dvije godine studirala je za koncertnu pijanisticu u klasi prof. Antonije Geiger-Eichhorn. Istovremeno je upisala studij prava. Godine 1933. udala se za dr. Pavla Rottmanna, liječnika, starog 34 godine, iz Osijeka. Govorila je engleski, francuski, njemački i talijanski. Sofija je izbjegla u Hrvatsko primorje i bila u logoru na otoku Rabu. Poslije oslobođenja u rujnu 1943. prešla je u Liku. Ondje je, u Otočcu, bila pod partizanskom istragom zbog navodnog ranijeg druženja s Talijanima. Partizani su se morali povlačiti zbog nadiranja njemačke vojske, pa su sve zatvorenike iz istražnog zatvora strijeljali, smatrajući ih potencijalnim neprijateljima.
To se dogodilo i Bebi Miškolczy. Nakon nekoliko mjeseci bila je rehabilitirana, ali je za nju bilo prekasno. Na nadgrobni spomenik Danijela Miskolczyja na vinkovačkom židovskom groblju naknadno su uklesani podaci:
DR. EUGEN MISKOLCZY, 16. 1. 1907. - 18. 1. 1947.
SOFIJA MISKOLCZY, 9. 1. 1912. - 1943.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 200 - 204.
Mogan
U Vinkovce su uselili Alfred Mogan, r. 8. 11. 1884. u Orahovici i supruga Albertina/Tina. Alfred je zajedno s Adolfom Reichmanom otvorio 18. 12. 1908. u Vinkovcima trgovinu specerajne, kolonijalne, kratken inirnberške robe na veliko i malo. Obitelj Reichman inače je djelovala u Đakovu. Zatim je Alfred 4. 2. 1925. dobio dozvolu za točenje pića. Godine 1941. obitelj Alfreda i Albertine Mogan živjela je u Aleksandrovoj ulici, kbr. 16 (Zvonimirova). U logor Jasenovac 1942. odvedena četveročlana obitelj: Alfred, 63 g., trgovac, Albertina/Tina, 60 g., supruga, kći Blanka 30 g. i sin Bruno 22 g. Zaplijenjena im je pokretna imovina: namještaj 20.000 din, rublje i odijela 30.000 din, te roba u špecerajskoj radnji 50.000 din, ukupno 100.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 204.
Moses
U Vinkovce je uselio Erich Moses, rođen 25. 3. 1899. u mjestu Vas (Nova Rača) pokraj Bjelovara. Radio je kao privatni činovnik u tvrtki Našička, d.d. Zagreb. Erich je 1929. godine oženio je Reginu/Regu, kćer Lavoslava Steina, pekara i Adele r. Abraham, rođenu 6. 5. 1904. u Vinkovcima. Imali su sina Zlatka, koji se rodio 13. 4. 1933. u Vinkovcima. Roditelji su ga neposredno prije uhićenja poslali u Raču Erichovoj sestri Elviri udanoj za dr. Mateja Piskoricija, koji nije bio Židov. Oni su se brinuli o nećaku i zaštitili ga od Holokausta. U lipnju 1941. obitelj Moses stanovala je u Frankopanskoj ulici kbr. 13 (Glagoljaška). Erich Moses uhićen je u svibnju 1942. godine, deportiran u Jasenovac i ondje u logoru ubijen u ožujku 1945. godine. Supruga Regina deportirana je 1942. u logor Đakovo i ondje ubijena. Oduzeta im je kuća u Frankopanskoj ulici procijenjena 100.000 din, namještaj 15.000 din, rublje i odijela 50.000 din, te nakit i zlatnina 60.000 din, ukupno 225.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 204.
Neuman
U Vinkovcima je u različito vrijeme živjelo nekoliko obitelji Neuman, koje očito nisu bile u srodstvu.
Godine 1941. u Vinkovcima, Aleksandrova ul. 24. (Zvonimirova), živjela je Lea/Lenči Neumann. Uzdržavala se mjesečnom mirovinom od 1.100 dinara, koju je dobivala od Židovske općine Vinkovci Starica Leni Neuman u dobi od 86 godina otpremljena je u logor Jasenovac. Imala je namještaja i rublja vrijednosti 20.000 din i zlatnine 5.000 din .
Adolf Neuman radio je u Vinkovcima kao pekarski obrtnik. Rodio se 6. 7. 1879. u mjestu Tolna-Santo. Oženio je Katicu Stein, kćer Lavoslava Leopolda i Adele r. Abraham. Adolf je pekarsku radionicu otvorio 29. 6. 1908., a Katica 9. 3. 1911., da bi Adolf posao opet nastavio 8. 3. 1919. Obrtnu dozvolu ponovo je dobio 6. 7. 1935. i radio sve dok nije 15. 3. 1941. privremeno odjavio rad Pekarnica je bila u Ul. Kralja Aleksandra br. 27. (Zvonimirova 27) kuća je bila vlasništvo obitelji Krausz. Obrtnica mu je oduzeta 20. 11. 1942. Adolf Neuman imao je kuću i pekarnicu u Dugoj ulici uz samostan Sv. Antuna . Adolf i Katica Neumann živjeli su 1941. u Vinkovcima, Aleksandrova ul. 25. (Zvonimirova).U logor Jasenovac odvedeni su 1942. Adolf i Katica Neuman. Zaplijenjen im je namještaj i odjeća vrijednosti 25.000 din i pekarski uređaj 5.000 din Adolf i Katica imali su dvoje djece: kćer Ruću/Ružicu i sina Aleksandra/Šandora.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 205 - 207.
Ornstein
Wilhelm/Vilim/Vilko Ornstein bio je uspješan poduzetnik u Vinkovcima. Rodio se u Semeljcima 1892. Roditelji su mu bili Jakob i Regina r. Grunhut. Kada su mu bile 22 godine radio je kao činovnik u Belišću, te 7. 7. 1914. Oženio Rozaliju Schlesinger, djevojku od 20 godina, kćer Isaka i Charlotte r. Graf iz Vinkovaca. Preselio je u Vinkovce, gdje se bavio poduzetništvom. Od 9. 3. 1920. započeo je suhu destilaciju drva (proizvodnja octa) s trgovinom. Posao je vodio do 27. 1. 1932. Zatim je 10. 7. 1920. godine dobio dozvolu trgovanja drvom i drvnim materijalom, a od 9. 8. 1927. do 26. 3. 1929. Trgovao je žitaricama i zemaljskim proizvodima. u ulici kralja Aleksandra kbr. 34., a 1941. je živio u svojoj kući, Ul. kralja Tomislava 6 (Jurja Dammatinca 22). Kao glava obitelji, Vilko je zbog opasnosti od Holokausta i svojega cionističkog uvjerenja, obitelj otpremio u Palestinu. Prostranu obiteljsku kuću katnicu prodao je 1941. godine obitelji Kuman i otputovao u Zagreb s namjerom da se pridruži obitelji, no to mu nije uspjelo. Vilko Ornstein strijeljan je u Zagrebu 1941. kao talac prilikom atentata kod Botaničkog vrta . Vilko i Rozalija/Rućica Ornstein imali su četvero djece: Miru (u Izraelu Hana), Otta (u Izraelu Hajim), Zdenka (u Izraelu Hanan) i Leu.
Mira (Hana) rođena je 29. 3. 1919. u Vinkovcima, završila gimnaziju i,1939. iselila u Palestinu.
Otto (Hajim Oren) rodio se u Vinkovcima 7. 1. 1921., a umro u Haifi 3. 11. 1983. U Vinkovcima je završio gimnaziju. Završio je studij kemije na Hebrejskom univerzitetu i 1947. Od 1947. radi u Pokusnoj stanici za pomorsko ribarstvo u Haifi. Zbog pokazanog interesa i znanja tu brzo napreduje, pa počinje obnašati rukovodeće funkcije. Od 1963. je direktor Znanstveno-istraživačkog centra. Od tada rukovodi istraživanjima i radovima na nacionalnom vodovodu, organizira i rukovodi istraživanjima Crvenog mora, hidrografije istočnog sredozemlja, kao i na drugim značajnim poslovima novoformirane države Izrael. Objavio je preko 60 stručno-znanstvenih radova, sudjelovao je na brojnim izraelskim i međunarodnim skupovima i kongresima s područja zaštite mora i oceanografije, gdje je bio zapažen po svojim izlaganjima. Primio je brojna izraelska i židovska priznanja.
Zdenko (Hanan Oren) u Palestini je završio obrazovanje za poljoprivrednog tehničara u školi Mikve Jisrael, osnovanoj 1869. godine. Uglavnom se bavio suzbijanjem biljnih štetočina i biljnih bolesti.
Lea, najmlađa kći Vilka Ornsteina, bila je psihijatrijska sestra i radila u psihijatrijskoj bolnici blizu Tel Aviva.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 209 - 215.
Perera
Isak Isidor/Iso Perera, sin Josefa i Rifke r. Papo, rođen u Bijeljini, radio je kao prokurist u firmi Gross od 1920. do 1941. godine. Kao trgovački pomoćnik u dobi od 25 godina, oženio je 22. 3. 1931. Nadu Friedländer, rođenu u Andrijaševcima 11. 3. 1911., kćer Adolfa i Johane r. Bröder. Obitelj Perera živjela je u lipnju 1941. u Ulici kralja Tomislava, kbr. 4 (danas Jurja Dalmatinca 20).
Isidor i Nada Perera imali su dvoje djece: Leu, 10 i Miru, 6 godina. Supruga Nada bila je suvlasnica 1/2 kuće u kojoj su stanovali, kupljene 30. 8. 1938. za 220.000 dinara, zatim suvlasnica 1/2 kuće u Ul. kralja Petra, kbr. 10 (Duga), vrijednost objekta 500.000 dinara i suvlasnica 1/3 kuće i 60 k.j. zemlje u Andrijaševcima vrijednosti 600.000 dinara U logor Jasenovac otpremljena četveročlana obitelj Ise Perere, službenika, 38 g. Supruga Nada imala je 28 g., kći Lea 10 g., a kći Mira 6 g. Imali su kuću u Ul. kralja Tomislava, procijenjenu na 200.000 din. Oduzeto im je namještaja za 50.000 din, rublja i odjeće za 50.000 din, te zlatnine i nakita za 100.000 din, sveukupno u vrijednosti 400.000 din. Isidor Perera bio je u srpnju zatvorenik logora Kerestinec, te sudjelovao u proboju iz logora u noći između 13. i 14. srpnja 1941. Isidor Perera, je ubijen u okršajima poslije bijega. Obiteljsku kuću Isidora i Nade Perera u Ul. kralja Tomislava kbr. 4., sada Ul. Jurja Dalmatinca 20, kupio je liječnik dr. Adolf Stark nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva i živio u njoj do smrti.
Isidorov brat David Perera, mladić od 24 godine, radio je u Vinkovcima kao privatni službenik. David Perera pobjegao je partizanima i preživio Holokaust.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 216.
Pick/Bick
Obitelj Pick uselila je u Vinkovce početkom 20. stoljeća. Sofija Pick otvorila je trgovinu sitničarije 6. 7. 1910. Jakob Pick bio je trgovac u Vinkovcima: 4. 9. 1919. dobio je dozvolu trgovanja zemaljskim proizvodima, žitom, itd., a 4. 11. 1920. počeo je trgovati pivom i vinom na veliko. Od 3. 7. 1924. do 18. 10. 1928. trgovao je jajima za tvrtku Grafak, koja je imala podružnicu u Vinkovcima. Sa suprugom Sidonijom/ Sidom živio je u Kumičićevoj ul. br. 62 (danas Duga 60 ili 62). Sida Pick r. Engel, umrla je u Vinkovcima 1931. u 50. godini. Jakob i Sida Pick imali su sinove Hermana/Herija i Danijela te kćeri Miru i Almu. Herman/Heri rodio se 28. 5. 1910. u Daruvaru. Završio je vinkovačku gimnaziju šk. g. 1927./1928. Mira se rodila u Vinkovcima 6. 2. 1912. Završila je vink. gimnaziju 1930./ 1931. Bila je službenica u Zagrebu, kasnije domaćica. Nema podataka o stradanju Jakoba i Hermana Picka. Na nadgrobnom spomeniku Side Pick (porušen) na vinkovačkom groblju naknadno je uklesan podatak: JAKOB I HERI PICK, žrtve fašizma.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 216 - 218.
Pollak
U Vinkovce je među prvim Židovima uselio Adam Pollak, starinar, rođen 1815., a umro i sahranjen u Vinkovcima 18. 12. 1900. godine. Sinovi Adama Pollaka vjerojatno su: Ignatz, Aleksandar i Isak.
Ignatz/Ignjat Pollak rodio se u Bonyhadu u Ugarskoj 1841., a umro u Vinkovcima 2. 2. 1915. Supruga mu je bila Peppi r. Gross. Imali su četvero djece: Sigismunda/Žigu, Marka (Maksu), Judith i Salomona. Sigismund/Žiga bio je trgovac, rođen u Vinkovcima 1872., a umro 29. 9. 1913., sahranjen je u grobu zajedno s ocem. Žiga Pollak trgovao je zemaljskim proizvodima od 7. 11. 1897. do 17. 10. 1928. Supruga mu je bila Cecilija, rođena 23. 11. 1874. u Trnavi. Sigismund i Cecilija Pollak imali su sina Vladimira/Vladu, rođenog 4. 3. 1905. u Vinkovcima, koji je završio vinkovačku gimnaziju, a zatim studij medicine. Radio je u Vinkovcima kao privatni liječnik. Cecilija Pollak bila je 1941. udovica i stanovala u Tyršovoj ulici kbr. 10 (danas H.D.Genschera). Cecilija Pollak i sin Vladimir bili su 1941. vlasnici kuće u Basaričekovoj ulici, kbr. 10. (danas H.D.Genschera) svatko 1/2 dijela U logor Jasenovac odvedeni su 1942. godine Cecilija/Cilli Pollak, 65 g., i sin dr. Vlado, liječnik, 35 g. Imali su kuću u, procijenjenu 100.000din, namještaja i rublja vrijednosti 40.000 din, te ordinacija 60.000 din. S njima je stanovao i u logor odveden Makso Pollak, star 68 g., činovnik i agent. Marko (Makso), bio je trgovac. Rodio se 1876. godine. U dobi od 62 godine oženio je 19. 10. 1938. Ruchel Ružu Welczer, rođenu u Poljskoj, staru 44 godine, iz Slav. Broda. Judith se rodila 1877. U dobi od 35 godina, 17. 4. 1912. udala se u Vinkovcima za Mikšu Herzla, trg. agenta, rođenog u Ugarskoj, starog 36 godina,sa stanom u Osijeku . Salamon / Samuel, rođen 1. 1. 1885., završio je vinkovačku gimnaziju šk. god. 1906./1907. Drugih podataka nema.
Marko Pollak, r. 1863. u Bonyhadu, sin Ignjata (?) i Katarine Schwarz, imao je trgovinu kirurgiškim, gumenim i staklenim proizvodima, osnovanu 26. 1. 1924.U starosti, sa 73 godine, Marko se oženio 19. 10. 1936. s Frejde Dimentajn r. Kurenec, iz Poljske, starom 46 godina.
Aleksandar/Šandor Pollak rodio se u Bonyhadu 1850., a umro u Vinkovcima 10. 9. 1933. Imao je trgovinu mješovitom robom i suknom od 8. 9. 1886. Zatim je zajedno sa Edmundom Weiszom otvorio trgovinu pokućstvom 15. 7. 1892. Supruga mu je bila Regina Gross, rođena u Markušici 1860., umrla u Vinkovcima 2. 8. 1931. I ona se bavila trgovinom. 29. 3. 1898. otvorila je trgovinu mješovitom robom i suknom. Radila je do svjetske krize 5. 2. 1929. Aleksandar i Regina Pollak imali su kćeri Idu i Herminu. Ida se u dobi od 30 godina udala 9. 1. 1910. za Ignatza Wintersteina, starog 30 godina, trgovca iz Šida. Hermina se u dobi od 26 godina udala 6. 7. 1921. za Filipa Kleina, trgovca, starog 31 godinu iz Sarajeva.
Isak Pollak rodio se u Bonyhadu 1853., a umro u Vinkovcima 26. 5. 1916. Bavio se trgovinom. Drugih podataka o njemu nema.
Herman i Samuel Pollak otvorili su trgovinu mješovitom robom 19. 8. 1886., a zatim 8. 6. 1888. osnovali Tvrdku H. S. Pollak za trgovinu sa svakovrstnim pićem. Već 1890. Herman Pollak bio je vlasnik kuće kbr. 121., upisane u grunt. ulošku br. 131. Jedno vrijeme bio je vlasnik hotela K caru austrijskome, koji se 1908. zvao Slavonija. Tvrtka Pollak kupila je od Prve veresijske udruge kuću br. 146., gr. ul. 157., bivše vlasništvo Genoveve Cvrković. Samuel Pollak oćenio je Katarinu Gross. Imali su sina Mathiasa. Katarina Pollak otvorila je 29. 3. 1898. trgovinu mjeπovitom robom. Mathias/Matija Pollak, sin Samuela, otvorio je trgovinu mješovitom robom 18. 1. 1902. Godine 1925. bio je zastupnik banke i stanovao u Sarajevu. U Vinkovcima je 8. 12. 1925. u dobi od 48 godina oženio Berthu Baum iz Vinkovaca, kćer Ignatza i Helene r. Bernfest, staru 39 godina . Na trgu se nalazila velika kolonijalna trgovina H. S. Pollak, na Lenijama trgovina hranom i u Dugoj ulici sitničarija.
Franjo Pollak sa suprugom Malvinom uselio je u Vinkovce iz Budimpešte 1897. godine. Rodio se 19. 1. 1868. u mjestu Tarnoca. U Vinkovcima je otvorio sitničarsku trgovinu 6. 12. 1901., a zatim 28. 10. 1916. dobio dozvolu za mešetara. Franjo je sa suprugom Malvinom r. Dukas imao kćer Fridu, koja se u dobi od 23 godine udala 30. 6. 1920. u Vinkovcima za Viktora Podvinetza, bankovnog činovnika, r. u Vukovaru, sina Maksa i Berte r. Kohn, starog 32 godine, sa stanom u Zagrebu. Godine 1941. Franjo i Malvina Pollak stanovali su u Gajevoj ulici, kbr. 1. Daljnja sudbina ove obitelji nije poznata.
Mavro Pollak, rođen u Vinkovcima 18. 1. 1879. i supruga Ella Türkl bavili su se sitničarskom Godine 1941. u Vinkovcima, Aleksandrova ul. 45., živio Mavro Pollak sa suprugom Ellom. Bili su vlasnici trgovine sitničarije, koja im je oduzeta već 28. 6. 1941. godine. Supruga Ella bila je vlasnica nekretnine upisane u gr. ul. br. 1857, kat. čestica 138/16.2, kbr. 1313., koja joj je oduzeta 21. 12. 1942. u korist Državne riznice. Mavro Pollak, trgovac, 57 g. i supruga Ela, 50 g., kućanica, odvedeni su u logor Jasenovac 1942. godine. Zaplijenjena im je kuća u Gajevoj ulici vrijednosti 80.000 din, namještaj, rublje i odjeća 70.000 din, te roba u sitničarskoj trgovini 120.000 din, svega 270.000 din.
Margolius Pollak bio je vjeroučitelj, zaposlenik Ćidovske općine u Vinkovcima. Rođen je 23. 9. 1882. u Bratislavi u SlovaËkoj. U Hrvatsku je uselio 1909. godine. Predavao je vjeronauk židovskoj djeci uzrasta osnovne škole. Supruga Ernestina/Erna rodila se 12. 10. 1885. u Bošnjacima. Margolius i Erna Pollak ćivjeli su 1941. u Vinkovcima, Aleksandrova ul. 50. U Jasenovac otpremljeni su Margolius Pollak, 53 g., vjeroučitelj Bogoštovne općine i supruga Ernestina/Erna, 54 g. Imali su kuću s vrtom u Ul. braće Martinovski br. 50 (danas Zvonimirova), 4 sobe pokućstva, rublje, odjeću, knjige, dukate i dolare. Vrijednost nije procijenjena.
Udovica Berta Pollak, rođena Baum, živjela je zajedno s majkom Helenom i bratom Edom u Vinkovcima 1941., Ul. kralja Petra kbr. 36. Udova Berta Pollak, rođena Baum, 57 g., i sestra Rosa Kaufer, 58 g.odvedene su 1942. g. u logor Jasenovac. Berta je imala kuću u Osmomajskoj ulici vrijednu 100.000 din, te namještaja, rublja i odijela vrijednih 68.000 din Rosa Kaufer izbjegla je i prešla živjeti kod sina Slavka u SAD. O stradanju majke i brata nema podataka u popisu žrtava fašizma.
Ernestina Pollak, udovica, rođena 2. 2. 1873. u Novoj Gradiški, živjela je 1941. u Vinkovcima, Ul. kralja Petra 17. O njoj nema drugih podataka.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 218 - 222.
Preisz
Adolf Preisz oženio je Josefinu/Finu Schlesinger, kćer Jakoba, rođenu 27. 3. 1906. U Vinkovcima. Trgovao je hranom i zemaljskim proizvodima zajedno s Arturom Grünwaldom od 1. 8. 1924. do14. 11. 1928. Josefina Preisz imala je prije II. svj. rata krojačku radionicu u dvokatnici Schlesinger. Godine 1929. bila je potpredsjednica Židovskog gospojinskog dobrotvornog društva u Vinkovcima. Imali su kćer Rosu, koja se u dobi od 18 godina udala 31. 5. 1925. za Jenu Lajoša (Eugen Ljudevit) Friedmanna, trgovca, sina Lazara i Basje, rođenog u Budimpešti, starog 28 godina, sa stanom u Vinkovcima. Godine 1941. Josefina Preiss živjela je u Zagrebu, Creska ul. 22., a u Vinkovcima je posjedovala kuću u Ul. kralja Tomislava, kbr. 11 (danas Jurja Dalmatinca 17).
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 223 - 224.
Propper
Mihael/Mihajlo/Mijo Propper bio je nadkantor u Židovskoj općini u Vinkovcima. Rodio se 23. 3. 1871. u mjestu Hojdu Šamšou, a uselio 1900. Godine iz mjesta Teto. Supruga mu je bila Fani r. Braun. Imali su kćeri Etel i Hildu Matildu i sina Mikšu. Etel se u dobi od 22 godine udala 30. 4. 1919. u Vinkovcima za Erna (Ernesta) Ehrensteina, knjigovođu od 30 godina, sina Žigmunda i Rebeke Ehrenstein iz Vinkovaca. Hilda Matilda se u dobi od 22 godine udala 1. 1. 1934. za Adolfa Lebovitša, vjeroučitelja, starog 25 godina, iz Bratislave. Sin Mikša/Mišo, trgovac, u dobi od 33 godine oženio se 18. 3. 1934. Adelom Brakl, starom 26 godina, iz Wiena (Beča). Mijo Propper bio je 1941. umirovljenik s mjesečnom mirovinom od 2.100 dinara. Sa suprugom Fani stanovao je u svojoj kući u Jurišićevoj ulici, kbr. 4. Sin Mikša/Mišo bio je 1941. godine nezaposleni namještenik. Sa suprugom Adelom/Etelkom i sinom Dragom od 5 godina živio je u Jurišićevoj ulici, kbr. 4. (Matije Gubca), dakle u istoj kući s roditeljima. U logor Jasenovac 1942. internirani su: Mihajlo Propper, 65 g., kantor,supruga 60 g., sin Mikša/Mišo, 40 g., snaha Adela, 35 g., unuk Drago 7 g. i drugi unuk Leo Ehrenstein od 16 godina. Imali su obiteljsku kuću u Jurišićevoj ulici procijenjenu 70.000 din, te namještaja, rublja i odjeće 35.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 224.
Reich
Jakob Reich Rodio se u Karlovcu 1863. godine od oca rabina Arona Reicha. Zajedno s bratom Lisandrom kod L. Hartmana u Karlovcu je izučio knjižničarski zanat te je, također zajedno s istoimenim bratom, 1885. U Karlovcu otvorio knjižaru „Reich“. Seli se 1894. Godine u Vinkovce gdje u 14. kolovoza otvorio knjižaru na u baroknoj katnici pokraj Gimnazije (Zvonimirova 2). Na istoj adresi je 1896. otvorio i knjigovežnicu te tiskaru koju je 1899. preuzeo Stjepan L. Gerba.
Jakob Reich je iste godine preuzeo izdavanje novina Vinkovački tjednik, koje je zbog slabog odaziva kupaca i oglašivača ugasio iste godine. Tiskao je velik broj razglednica s motivima Vinkovaca, a tiskaru je 1921. Prodao je Antunu Jegelu iz Županje. Raich je tada svoj dom i knjižaru preselio na dugu stranu ulice u zgradu Brodske imovne općine. umro je 3. veljače 1922. u Vinkovcima. Bio je član mnogih društava među ostalim Matice hrvatske i Hrvatske čitaonice.
Njegov sin Mirko, politolog, rođen u Vinkovcima 7. lipnja 1902. godine, ubijen je 1941. godine u logoru u Jasenovcu. Mirko Reich doputovao je majci u Vinkovce, a zatim otputovao u Karlovac, gdje su ga kao Židova uhitili i otpremili u logor u Gospiću. Odande je otpremljen u Jasenovac, gdje je ubrzo ubijen. U Vinkovcima je zaplijenjena Mirkova pokretna imovina procijenjena ovako: jedna soba namještaja 20.000 din, odijela, rublje i obuća 25.000 din, biblioteka 10.000 din, antikna violina 10.000 din, pisaći stroj 10.000 din, radio-aparat 30.500 din, otpremnina koja je ostala kod tvrtke Interkont u Beogradu 300.000 din, ukupno 405.500 din. Na nadgrobnom spomeniku Jakoba i Dragice Reich uklesano je ime i njihova sina Mirka, ubijenog u Jasenovcu 1941. godine.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 224 - 227.
Jakob Reich djed je (po majci) znamenitog hrvatskog intelektualca (političara, scenarista, knjižara, leksikografa i povjesničara) Slavka Goldsteina (* Sarajevo, 22. kolovoza 1928. –† Zagreb, 13. rujna 2017.), odnosno pradjed hrvatskog povjesničara Ive Goldsteina (* Zagreb, 16. ožujka 1958.)
Rosenberg
Karl Rosenberg rodio se u Bačincima 12. 6. 1866. Bio je mali posjednik i sitničar.
Oženio je Reginu, kćer Davida i Ane Borovic. Obitelj je živjela u svojoj kući u Reljkovičevoj ulici kbr. 2. Imali su sinove Davida i Rikarda (1895. - 1915.). Karl je iznenada umro 5. 9. 1902. u dobi je 36 godina. Regina Rosenberg (1877. - 1929.) kao udovica poslovno se udružila s bratom Arminom Borovitzem. Kao tvrtka Borovitz i Rosenberg koja je prodavala i proizvodila rum, konjak, likere i druga desertna pića. David, sin Karla i Regine Rosenberg, rodio se 3. 4. 1896. u Bačincima. Bio je malouman zbog posljedica preboljele upale moždane kore (meningitis). Posjedovao je roditeljsku kuću u Reljkovičevoj ulici, kbr. 2. i 30 kj. oranice u Vinkovcima, te kuću u Ivankovu. Također je imao legat od tvrtke Borovic i Rosenberg u visini 100 dolara mjesečno. Imovinom je upravljao skrbnik, ujak Armin Borovic. U lipnju 1941. David Rosenberg s njegovateljicom Juditom Ščrbašić živio je u svojoj kući u Reljkovičevoj ulici, kbr. 2. David Rosenberg i Judita Ščrbašić odvedeni su u ljeto 1942. u logor . Nisu u popisu žrtava fašizma.
Ignjat (Adolf?, Aleksandar?) Rosenberg rodio se 17. 12. 1893. U Vinkovcima. Od 26. 3. 1929. bavio se trgovinom mješovite robe. U proljeće 1941. Ignjat je bio trgovački zastupnik. Zajedno sa suprugom Almom i sinom Feliksom, dječakom od 10 godina, živio je u Daničićevom prolazu bb. U logor Jasenovac 1942. internirana je obitelj Adolfa (?), 56 g., trg. putnika, supruge Alme, 42 g. i sina Feliksa 12 g. Oduzeta im je pokretna imovina vrijednosti
160.000 din. Slavko Goldstein u tekstu Obitelj i knjiga piše da se tetak Rosenberg zvao, Aleksandar.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 230 - 232.
Rosenzweig
U Vinkovce su uselili David i Wilhelm Rosenzweig. David Rosenzweig rodio se 10. 10. 1874. u Pačetinu. Od 18. 10. 1927. bavio se otpremničkim (vozarskim) poslom. Sa suprugom Bertom r. Kohn imao je djecu: Maksa, Šimuna, Ceciliju, Ignatza, Jakova i Lavoslava. Kao udovac, David Rosenzweig, po zanimanju špediter, oženio se 11. 2. 1934. Juliškom Lusztig, starom 53 godine, iz Budimpešte. David Rosenzweig i supruga Juliška stanovali su 1941. u svojoj kući, Sajmište, kbr. 28. (danas Josipa Matasovića) David Rosenzweig, špediter, 70 g. i supruga 68 g. odvedeni su 1942. U logor Jasenovac. Imali su kuću na vašarištu, procijenjenu na 40.000 din, namještaja i odjeće za 20.000 din, te konja i kola 5.000 din.
Šimun/Šima, sin Davidov, rodio se 30. 6. 1901. u Vinkovcima. Supruga mu je bila Sala rođena Wilf. Imali su djecu Miroslava, rođenog 25. 2. 1936. i Marka, rođenog 27. 10. 1940. Šima Rosenzweig, supruga Sala i dvoje djece, Miroslav i Marko, živjeli su 1941. u Vinkovcima, Jelačićeva ul. 8 (danas Pavleka Miškine). Do 1939.šima je radio kao namještenik, a tada je otvorio trgovinu. Šima Rosenzweig, trgovac, 40 g., supruga, 30 g. i dva muška djeteta od dvije i jedne godine otpremljeni su u logor. Zaplijenjeno im je pokućstvo i odjeća vrijednosti 20.000 din i trgovačka radnja bicikla 30.000 din
Ignjat/Ignac, sin Davidov, rodio se 25. 5. 1906. u Vinkovcima. Oženio je Johanu Löwy te su imali djecu: Bertu, r. 3. 3. 1935., Arona, r. 7. 12. 1937. Posljednje dijete rođeno je 1941. godine. Ignac Rosenzweig, kožarski pomoćnik, sa suprugom i djecom Bertom i Aronom stanovao je 1941. u Reljkovičevoj ulici, kbr. 16. U logor Jasenovac odvedeni su 1942. Ignac, kožar, 32 g., supruga, 30 g. i troje djece: od 3 godine, 2 godine i 6 mjeseci. Zaplijenjeno osobnih stvari za 10.000 din.
Jakov, sin Davidov, rodio se 23. 9. 1912. Oženio je Herminu Trebitsch. Njihova su djeca Bertha, r. 12. 9. 1936. i Josip, r. 26. 9. 1937. Godine 1941. Jakov Rosenzweig, supruga Hermina i sin Josip živjeli su u Sajmišnoj ulici, kbr. 28. Jakov je radio kod tvrtke Ignjat Gross i sin. U logor Jasenovac odvedeni Jakob Rosenzweig, mehaničar, 35 g. i supruga 30 g. Zaplijenjeno pokućstva, rublja i odjeće za 20.000 din i alata za 5.000 din Nema podatka o sudbini sina Josipa. Lavoslav/Leopold, sin Davidov, rodio se 28. 2. 1914. Oženio je Kajku Wilf. Bio je mašinski bravar. Radionicu je otvorio 24. 5. 1938. u Ul. Kralja Petra II. br. 39. (Duga 39) Obrtnica mu je oduzeta 5. 11. 1942., kao i drugim Židovima. Lavoslav i Kajka imali su sina Gideona/Gidu, r. 21. 3. 1939. Obitelj Lavoslava Rosenzweiga živjela je 1941. u Sajmišnoj ul., kbr. 34. (danas Josipa Matasovića). U logor Jasenovac odvedeni su Leopold Rosenzweig, bravar, 30 g., supruga, 20 g. i muško dijete od dvije godine. Zaplijenjeno: namještaj, rublje i odjeća 10.000 din, alat 3.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 232 - 234.
Roth
U Vinkovcima je živjelo nekoliko židovskih obitelji prezimena Roth.
Adolf Rothbio je vinkovački tiskar i urednik lokalnih novina. Rođen je u Beregu (Bački Brijeg?) 1851. godine. Supruga Josefina r. Schwitzer rodila se u Laćaraku u Srijemu 1863. godine, a umrla u Vinkovcima 3. 3. 1930.
Philip, sin Adolfa, rodio se u Iloku 2. 4. 1906. godine. U dobi od 25 godina, kao privatni činovnik, oženio je 15. 4. 1931. Ninu Goldstein, kćer Šandora, rođenu u Antinu 17. 5. 1906. Godine.U Vinkovcima su im se rodila djeca: sin Leo, r. 8. 2. 1932., i kći Suzana/Susi, 1935. godine. Filip i Nina Roth razveli su se prije 1941. Filip je radio kao knjigovođa i dopisnik u tvrtki Vitex, Vinkovačka industrija tekstila. Ponovo se oženio Ružicom, također Židovkom i zadržao kćer Suzanu.. Filip Roth, supruga Ružica i Filipova kći Suzana stanovali su u lipnju 1941. godine u Aleksandrovoj ulici, kbr. 94 (Zvonimirova). Godine 1942. Filip Roth, priv. činovnik, 40 g. i supruga, 36 g. odvedeni su u logor Jasenovac. Kći Suzana bila je u logoru Bergen - Belsen. U logor je vjerojatno dospjela iz Subotice. Nakon II. svj. rata živjela je kod ujaka u Subotici. Oduzeta pokretna imovina procijenjena je na 16.000 din.
Nina Roth, rastavljena supruga Filipova, radila je 1941. kao privatna namještenica kod Lavoslava Flescha. Zadržala je sina Lea. Bila je vlasnica kuĆe u Aleksandrovoj ulici, kbr. 61. (Zvonimirova), Stanovala je u Ul. kralja Petra, kbr. 74. (Duga). Nina Roth, rastavlj. od Filipa Rotha i sin Leo odvedeni su u logor Jasenovac.
Geza/Geri Roth, rođen 10. 12. 1902. u Beški, kotar Stara Pazova, privatni namještenik, živio je u lipnju 1941. u Vinkovcima bez zaposlenja, vjerojatno otpušten. Supruga mu je bila Irena, kći Emanuela Grüna, rođena 10. 10. 1906. u Slakovcima. Imali su sinove Josipa, rođenog 13. 7. 1926. i Miroslava, rođenog u Vinkovcima 19. 10. 1935. Irena Roth imala je krznarsku radionicu i trgovinu krznarskom robom od 8. 10. 1931. Poslovođa je bio suprug Geri Roth. Obitelj Geze Rotha stanovala je 1941. u Strossmayerovoj ulici, kbr. 4 (Bana Jelačića 42 ). Geza Roth, 40 g., supuga Irena, 36 g., sinovi Josip, 16 g. i Miroslav, 6 g., odvedeni su u logor Jasenovac 1942. Zaplijenjena imovina procijenjena je 25.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 234 - 235.
Schlesinger/ Stanić
Značajna trgovačka i poduzetnička židovska obitelj, koja je među prvima uselila u Vinkovce. Bili su to Vilim, Jakob i Isac Hebeskel Schlesinger.
Wilchelm/Vilim Schlesinger se rodio 24. 4. 1858. u Parabuću u Bačkoj. Bavio se trgovinom. Prvu sitničarsku trgovinu otvorio je 17. 4. 1901. u prigradskom selu Neudorfu. Drugu takvu trgovinu otvorio je 6. 2. 1915., a od 1919. poslovni drug bio mu je Adam Stein. Posao je otkazao 17. 10. 1928.. Tvrtka Hirschfeld i Schlesinger imala je trgovinu mješovite robe i manufakture od 25. 4. 1919. do 6. 1. 1932. Wilchelm/Vilim sa suprugom Minom r. Alleweil imao je kćer Gundu, udanu Stein, koja se u dobi od 51 godine kao udovica preudala 15. 3. 1936. za Moritza Heitera, trgovca iz Rume. Godine 1941. Vilim i Adela Schlesinger, kao ostarjeli bračni par, živjeli su u Strossmayerovoj ulici, kbr.21. (danas Pavleka Miškine).
Vilim Schlesinger, 86 g. i supruga 80 g. otpremljeni su u logor Jasenovac 1942. Oduzeta im je kuća u Makedonskoj ulici vrijednosti 80.000 din, te namještaj i osobne stvari 25.000 din.
Jakob Schlesinger rođen je u Parabuću 1860. godine. Supruga mu je bila Johana r. Graf. Umro je u Vinkovcima 30. 10. 1933. godine. Imali su djecu: sinove Nathana i Moritza/Mavru, te kćer Josefinu. Kći Josefina se udala 27. 3. 1906. s 19 godina za Adolfa Preisa, trgovca, 22 godine. Jakob se uselio kao siromašni Židov, koji se bavio kupovanjem staroga željeza i tekstila po selima (gvožđe i trulje). Za vrijeme I. svjetskog rata Jakob se obogatio, te poslije rata osnovao veliku trgovinu otpadom, kupio mlin i preko 100 jutara zemlje. Zajedno sa svoja tri sina razvio je u Vinkovcima zanatsku, manufakturnu i industrijsku proizvodnju te trgovinu. Nabavio je zatim vršalicu za uslužnu vršidbu žitarica, tada tehničku novost. Od 18. 5. 1925. do 3. 3. 1932. zajedno sa sinom imao je uređaj za proizvodnju ulja iz bundevskih koštica. Godine 1925. dobio je dozvolu za proizvodnju i prodaju leda . Kada je Općina odlučila otvoriti novu ulicu u središtu Vinkovaca (sada Ul. Jurja Dalmatinca), Jakob je naručio od arhitekta Karla Baslera projekt za kuću katnicu na uglu (sadašnja Ul. kralja Zvonimira 15).
Nathan, sin Jakoba Schlesingera, rodio se 17. 1. 1892. u mjestu Gložani. Oženio je Perl/Paulu Nudelmann, rođenu 10. 2. 1894. u Kišenjevu, Rusija. Imali su djecu: sina Emila/Emicu, r. 21. 2. 1919., i kćer Lydiu, r. 22. 8. 1922. Emil je završio gimnaziju 1937., a Lydia 1941. godine. Nathan je poslovnu aktivnost započeo otvaranjem trgovine manufakturne robe na malo i veliko 21. 12. 1921. Zatim je 3. 7. 1926. kupio kuću od Mariette Anastasijević, kbr. 220. Zajedno s Miπom Bresslauerom Natan je otvorio 26. 9. 1935. tvrtku Konfekcija u Aleksandrovoj ul. br. 4. koja se bavila proizvodnjom naramenica, podvezica, steznika, grudnjaka, pojaseva i slične robe. Od 14. 5. do 23. 9. 1938. bavili su se i šivanjem rublja. Tvrtka je postojala do 17. 6 1939. Godine 1941. imao je trgovinu u Ul. kralja Aleksandra br. 4. , te kuĘu u Kralja Aleksandra 28. U lipnju 1941. Nathan Schlesinger bio je vlasnik 1/2 kuće u Aleksandrovoj ul., kbr. 28., a druga polovica pripadala je supruzi Pauli. Nathan je bio 60 % vlasnik tvrtke Nathan Schlesinger, koja se bavila trgovanjem manufakturnom robom na malo i veliko. Ukupni kapital tvrtke procijenjen je na 3,754.551 dinara. SinEmil bio je suvlasnik tvrtke u visini 15 %, a suvlasnik Geza Hirschfeld 25 %. Tvrtka je zapošljavala 16 radnika različitih nacionalnosti. Nathan je također imao kuću u Strossmayerovoj ul., kbr. 21. Supružnici su u Beogradu, Bogojavljenska ul. kbr. 17. svatko s 1/4, bili suvlasnici velike dvokatne kuće s 3 trosobna i 2 dvosobna stana, procijenjene na 1,150.000 dinara. vinkovački Kulturbund je od Nathana i supruge, kao imućnih Židova, na ime otkupnine iz pritvora 18. 4. 1941. oduzeo 15.000 dinara, a 8. 5. 1941. 110.000 dinara. U logor Jasenovac internirana je cijela obitelj: Natan, 50 g., trgovac, supruga Paula, 45 g., sin Emil, 22 g. i kći Lida, 21 g. Imali su kuću u Ul. braće Martinovski vrijednu 250.000 din. Pokretna imovina: 6 namještenih soba 200.000 din, rublje i odjeća 200.000 din, zlatnina i nakit 100.000 din, roba u tekstilnom dućanu 2,000.000 din, roba u svilani u Osijeku 1,000.000 din, ukupno pokretna imovina 3,500.000 din. Emil Schlesinger pri pokušaju bijega iz logora Jasenovac 1945. godine teško je ranjen mitraljezom i umro.
Moritz/Mavro, sin Jakoba Schlesingera,(r. Vinkovci, 9. 12. 1890.?), dobio je obrtničku dozvolu za mlinarski posao 25. 7. 1919. Tada je bio vlasnik novoga paromlina u Kumičićevoj ulici, bivše tvrtke Engel. Godine 1919. Moritz je oženio Paulu Broder, rođenu 29. 10. 1897. u Andrijaševcima. Paula Schlesinger dobila je 23. 2. 1927. dozvolu za trgovanje hranom, kostima, truljama, starim željezom, sirovom kožom te proizvodnjom i prodajom vate i ćebadi. Posao se razvio u tvrtku Sirovina. Poslovna aktivnost obitelji bila je vrlo uspješna. Godine 1941. tvrtka Sirovina poslovala je u Strossmayerovoj ulici kbr. 56. Moritz i Paula imali su djecu: Gretu, r. 20. 7. 1920., Vladu, r. 12 12. 1922. i Ani, r. 14. 9. 1924. Greta se kao 19-godišnja djevojka udala 5. 11. 1939. za Otona Friedländera, trgovca od 29 godina iz Feričanaca.U proljeće 1941. godine Paula Schlesinger bila je vlasnica tvrtke Sirovina, procijenjene 31. 12. 1940. na 1,707.236,50 dinara. Ostala obiteljska imovina: kuća u Zagrebu, Ilica 63., naslijeđena 1934., vrijedna 1,500.000 dinara; kuća u Andrijaševcima, naslijeđena 1934., vrijedna 250.000 dinara, 38 kj. oranice, zgrade, alat i konji, vrijednost 340.000 dinara. Obitelj je živjela u Strossmayerovoj (Kvaternikovoj) ulici, kbr. 56. U logor Jasenovac internirani: Mavro Schlesinger, 45 g., supruga Paula, 40 g., kći Ani, 14 g. i Johanna, 75 g., majka Mavrina. Imali su kuću u Makedonskoj ul. vrijednu 150.000 din, te oko 30 k.j. zemlje u Andrijaševcima vrijednosti 300.000 din, zatim pokretnine: 4 sobe namjeπtaja 30.000 din, rublje i odijela 50.000 din, inventar pustare 20.000 din i udio u tvornici Sirovina 600.000 din, sveukupno 1,150.000 din.
Vlado, sin Mavre, nakon šest razreda gimnazije u Vinkovcima otišao je u Zagreb rođaku, koji je imao tvornicu neonskih reklama. Nakon kratkog vremena dobio je certifikat i 6. 3. 1940. otputovao u Palestinu.
Isac Hebeskel Schlesinger i potomci
Isac Hebeskel rodio se u Parabuću 12. 1. 1866. godine. U Vinkovce je doselio 1890. godine iz Budimpešte. Po zanimanju je bio krojač. Dozvolu za otvaranje radionice dobio je 3. 6. 1890., a vodio ju je do 14. 8. 1929. Već godine 1898. Isac reklamira usluge kao Herren-Schneider u svojem krojačkom salonu u Prkos-Gasse Nr. 878. Djelatnost je proširio osnovavši 27. 1. 1906. zajedno sa Simonom Steinom tvrtku Stein i Schlesinger za trgovanje žitom, brašnom, ječmom, zoblju, kukuruzom, itd. Stein je iste godine istupio, a tvrtku su vodili I. Schlesinger i Adolf Preisz. Zajedno sa Stefanom Mandlom osnovao je mlinarsko poduzeće 10. 2. 1915. Isak je imao trgovinu suknene robe, gospodske mode i raznih šešira Isac Hebeskel je oženio Charlotte/ Dragicu Graf. Imali su djecu: Rozaliju, r. 1890., Jakoba, r. 1892., Vatroslava Ignatza/Slavka, r. 27. 6. 1903. i Zlatu, r. 5. 9. 1906. Godine 1941. Isak Schlesinger sa suprugom Šarlotom živio je od potpore djece. Bili su vlasnici kuće u Aleksandrovoj ulici, kbr. 68., vrijednosti 350.000 dinara. Izak Schlesinger, 75 g. i supruga Šarlota, 69 g., odvedeni su u logor Jasenovac. Zaplijenjena im je kuća u Ul. braće Martinovski kbr. 68 (Zvonimirova). Vrijednosti 300.000 din, te pokućstvo, rublje, odjeća, zlatnina i nakit vrijednosti 250.000 din.
Jakob ml., sin Isaca Schlesingera, završio je vinkovačku gimnaziju186 i studij prava, te radio kao vinkovački odvjetnik. Svoje njemačko prezime zamijenio je u hrvatsko Stanić.
U dobi od 28 godina Jakob se oženio Malvinom Dežma, kćeri Jakova i Ide r. Spizer. Mladenka je imala 26 godina. Vjenčali su se 17. 8. 1920. u Vinkovcima (ZVĆ). Malvina je promijenila osobno ime u Nada. Godine 1935. Jakob i Malvina/Nada imali su sina Mirka, r. 15. 6. 1922. i kćer Dragicu, r. 8. 10. 1923. Kao uspjeπan vinkovački odvjetnik Jakob je sagradio lijepu obiteljsku vilu,u Novoj ulici, kasnije Ul. kralja Tomislava (sada Ul. Jurja Dalmatinca br. 25. Prema sjećanjima suvremenika, Jakob je imao vrlo bogatu knjižnicu i filatelističku zbirku. Sve su to opljačkali i uništili njemački vojnici. Knjigama su ložili peć za centralno grijanje. Jakob je od mladosti bio aktivist cionističkog pokreta i sudjelovao u radu židovskih klubova i društava. Na udaru antisemita bio je već u travnju 1941. Njemačka vojska oduzela mu je obiteljsku vilu, a on je kratko vrijeme nastavio odvjetnički posao u tadašnjoj Aleksandrovoj(Poglavnikovoj) ulici kbr. 49. Zajedno s ostalim muškarcima zatvorili su ga u Židovski dom, a kasnije u sinagogu i ondje noću zlostavljali. uhićen je 1. 11. 1941. i otpremljen u logor Jasenovac, gdje je ubijen. Prema osobnoj prijavi imovine u lipnju 1941. godine, dr. Jakob Stanić, odvjetnik, bio je vlasnikom ovih nekretnina: kuća u Ulici kralja Tomislava vrijednosti 1,150.000 dinara, 15 kj. oranice u Ivankovu na ime supruge Nade 250.000 dinara, gradilište u Vinkovcima, 45.000 dinara, kuća u Tovarniku 30.000 dinara i tri manje vrijedna gradilišta. Podržavljeni su mu i vrijednosni papiri kod Prve hrvatske štedionice u Zagrebu Dr. Jakob Stanić, supruga Nada i kći Dragica ubijeni su u logoru. Oduzeta imovina: a) nekretnine: vila u Ul. kralja Tomislava 750.000 din, oko 40 ha oranica i vrtlarstvo 600.000 din, inventar živi i mrtvi 250.000 din, ukupno 1,600.000 din; b) pokretnine: 9 soba namještaja 250.000 din, ćilimi 200.000 din, knjižnica 150.000 din, zbirka maraka 150.000 din, rublje i odijela 200.000 din, nakit 200.000 din, zlatnina 400.000 din, ukupno pokretnine 1,550.000 din.
Sin Mirko studirao je elektrotehniku u Beogradu . Otac ga s tetkom Ružicom Ornstein i njezinom djecom šalje u Palestinu početkom 1941. Mirko Stanić međutim postaje ratni dragovoljac u «Židovskoj brigadi iz Palestine» koja je ratovala u sklopu britanske vojske u Sjevernoj Africi. Sudjelovao je u oslobađanju Italije. Nakon savezničkog dogovora u Teheranu 1943. godine i Mirko Stanić prelazi u partizane, te sudjeluje u završnim ratnim borbama u Jugoslaviji krajem 1944.. Godine 1948. je demobiliziran, nastavlja studij elektrotehnike u Beogradu koji će dovršiti u Izraelu. Odselio se sa ženom i sinom u Izrael 1951.
Vatroslav Ignatz/Slavko, r. 27. 6. 1903., promijenio je prezime u Stanić, kao i brat Jakob. Završio je vinkovačku gimnaziju i studij prava. Kao privatni Činovnik, u dobi od 27 godina, oženio je 5. 8. 1930. Edit Zilzer, djevojku od 21 godine, kćer Josipa i Regine r. Graf . Slavko je počeo raditi u veletrgovini poljoprivrednih proizvoda Žitar u Vinkovcima od svibnja 1928. do prosinca 1929., kada je prešao na rad u Trgovinsko-zanatsku i industrijsku komoru u Novom Sadu. Nakon razvoda braka s Edit Zilzer, dr. Slavko StaniĘ oženio je 1938. godine Drinu Vezjak, rođenu 5. 1. 1907. u Cazinu, po rođenju rimokatolkinju, koja je prešla na pravoslavnu vjeru. U Novom Sadu rodio im se 1939. sin Nenad, kršten u pravoslavnoj vjeri. Godine 1941. Slavko Stanić je na ime supruge Drine r. Vezjak imao dio obiteljske kuće u Vinkovcima, Aleksandrova ul. 68. Supruga je ujedno bila vlasnica prizemne kuće u Beogradu, Krajinska ul. 67. s dva stana, procijenjene na 250.000 dinara. U to je vrijeme dr. Slavko bio suspendiran s dužnosti tajnika Trgovinske komore u Novom Sadu po općim propisima Mađarskog vojnog zapovjedništva. Slavko Stanić proveo je tri godine po logorima i zatvorima Mađarske, a dijelom i Hrvatske, ali je ostao na životu. Poslije rata bio je na raznim odgovornim položajima u Novom Sadu i Beogradu, sa suprugom i djetetom uselio je u Izrael 1949. godine, a 1978. obitelj je preselila u SAD.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 236 - 249.
Schön
Obitelji prezimena Schön useljavale su u Vinkovce koncem 19. stoljeća.
Filip Schön rodio se 29. 12. 1879. u Vukovaru. U Vinkovcima je radio kao obrtnik kožar od 23. 9. 1908. Prodavaonica mu je bila pod arkadama u Ul. kraljice Marije, kbr. 3. (sada Jelačićeva ul. kbr. 3.) Filipova supruga Ella bila je 1929. godine blagajnica Židovskog gospojinskog dobrotvornog društva u Vinkovcima. U lipnju 1941. Filip i supruga Ella živjeli su u Ul. kraljice Marije, kbr. 3. Vrijednost skladišta i robe procijenjena je na 200.000 dinara. U to vrijeme sinovi Egon i Maks/Makso nisu živjeli s roditeljima. Oba su sina promijenila prezime u Savin. U logor Jasenovac 1942. odvedeni Filip, trgovac, 58 g. i supruga Ela, 50g. Sin Makso Savin, 31 g. pobjegao je 1941. u Korčulu, a 1943. stupio u partizane, ranjen na Pelješcu i prevezen u Bari. Nakon rata živio je u Beogradu. Zaplijenjena imovina: 3 sobe namještaja 20.000 din, rublje i odijela 30.000 din, te kožarska radnja 300.000 din. O Egonu Savinu nema podataka.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 250 - 251.
Schwartz/ Schwarz
U Vinkovcima je živjelo nekoliko židovskih obitelji prezimena Schwartz, koje su useljavale u različito vrijeme.
Bernard/Bernat Schwartz uselio je u Vinkovce 1911. iz Mohača. Oženio je Bellu Fischer, rođenu 4. 6. 1875. u Mohaču. Od 3. 5. 1919. Bernard je u Vinkovcima držao trgovinu mješovitom robom. Bernat i Bela imali su sinove: Franju, Aleksandra/Šandora, Eugena/Jena iIrma se u dobi od 22 godine udala 18. 8. 1920. za Josipa Schlesingera, trgovca iz Gradišta, starog 25 godina. Godine 1941. Bella Schwartz bila je udovica. Živjela je u Basaričekovoj ulici, kbr. 39 (danas H. D. Genschera).
Franjo, sin Bernata, rodio se 25. 7. 1899. u Mohaču. U dobi od 31 godine oženio se 1. 3. 1931. Katarinom Freund, kćeri Žige, starom 21 godinu, iz Kule. Radio je kao gradski nosač. Osim toga, trgovao je mješovitom robom na tržnici i sajmovima od 26. 2. 1923. do 15. 5. 1924. Godine 1941. Franjo Schwarz i supruga stanovali su u Jurišićevoj ulici, kbr. 17 (danas Matije Gupca).
Aleksandar/Candor, sin Bernata, rođen 23. 2. 1901., oženio se 11. 4. 1920. Rozom Hoffmann, kćeri Salomona i Ernestine r. Graf. Radio je kao trgovački putnik u tvrtki Borovic za tvornicu Vitex. Supruga Roza imala je sitničarsku trgovinu od 28. 7. 1930. do 30. 9. 1931. Imali su kćer Veru. Godine 1941. Aleksandar i Roza Schwarz stanovali su u Aleksandrovoj ulici, kbr. 49 (danas Zvonimirova). Aleksandar/Šandor Schwarz, 40 g., činovnik i supruga Roza, 35 g., odvedeni su u logor Jasenovac 1942. Zaplijenjena im je pokretna imovina: 3 namještene sobe, glasovir 15.000 din, te rublje, odjeĘa i zlatnina 60.000din, ukupno 95.000 din. Kći Vera od 12 godina spašena je i nakon rata živjela je u Rimu i kasnije u Izraelu.
Eugen/Jeno, sin Bernata, rodio se 27. 9. 1902. U Mohaču. U dobi od 21 godine oženio se 10. 2. 1924. Sidom Neuman, kćeri Emanuela i Sali r. Kohn. Eugen Schwartz imao je trgovinu mješovite robe od 11. 11. 1926. do 9. 5. 1930. Eugen i Sida Schwartz imali su kćeri Zlatu i Miru. Godine 1941. Eugen Schwarz radio je kao skladištar kod tvrtke Viteks. Sa suprugom Sidom (Helenom), te kćerkama Zlatom i Mirom stanovao je u Jurišićevoj ul. kbr. 17 (danas Matije Gupca). Bio je vlasnik kuće. Eugen Schwarz, 40 g., trg. putnik, supruga Sida, 38 g., kći Zlata 17 g. i kći Mira, 16 g., odvedeni su 1942. u logor Jasenovac. Oduzeta im je kuća u Jurišićevoj ulici vrijednosti 40.000 din, te namještaj i odjeća vrijednosti 30.000 din.
Pavao/Pali, sin Bernata, rodio se 1. 12. 1913. u Mohaču. Kao trg. pomoćnik u dobi od 24 godine oženio se 2. 10. 1938. Kornelijom Vilmom Deutsch, kćeri Bertholda i Katice r. Freudinger. Pavao i supruga bavili su se otkupom staroga željeza i krpa. Imali su kćer Tamaru, rođenu 15. 11. 1939. Pavao Schwarz, supruga Kornelija i kći Tamara živjeli su 1941. U Basaričekovoj ul. kbr. 37 (danas H. D. Genschera). Pavao/Pali Schwarz, 30 g., trgovac, supruga Kornelia, 25 g. i dijete od 3 godine odvedeni su u logor Jasenovac 1942. Zaplijenjena imovina procijenjena je na 7.000 din.
Aleksandar Schwartz, rođen 2. 2. 1886. u Prnjavoru, uselio je u Vinkovce 1920. godine. Oženio je Ceciliju/Cili Pollak. Trgovao je zemaljskim proizvodima od 23. 12. 1921. do 9. 8. 1927. Zatim je od 7. 8. 1928. do 19. 7. 1930. Držao trgovinu sitničarske robe i delikatesnih proizvoda. Ujedno je 6. 11. 1929. Dobio dozvolu za agenturni i komisionalni posao pri prodaji brašna i žitarica. Njegovu su trgovinu popularno zvali Lagerhaus Schwartz. Aleksandar i Cili imali su kćer Blanku, koja se udala za dr. Herberta Krausa, liječnika. Aleksandar i Cecilija Schwartz stanovali su 1941. u Ul. kralja Petra, kbr. 21 (danas Duga). Aleksandar Schwarz, 55 g., trgovac i supruga Cecilija/Cili, 50 g., odvedeni su 1942. u logor Jasenovac. Zaplijenjena im je pokretna imovina vrijednosti 20.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 251 - 256.
Sinberger
U Vinkovce je 1938. godine uselio mr. ph. Leo Sinberger, rođen 17. 2. 1908. u Osijeku, sa suprugom Hedom r. Ofner iz Vukovara. Leo Sinberger studirao je farmaciju u Pragu. Nakon pripravničkog staža od 5 godina kupio je u Vinkovcima 29. 4. 1938. ljekarnu K Spasitelju od Mate Pavletića. Tu je ljekarnu osnovao Hinko pl. Davilla 10. 1. 1918. Nalazila se u Ul. kraljice Marije, kbr. 6. Sada je to Ul. bana Jelačića, kbr 6. Leo i Heda Simberger stanovali su 1941. u Aleksandrovoj ulici, kbr. 50 (danas Zvonimirova). Nakon osnutka NDH gradsko redarstvo oduzelo je obitelji Sinberger oko 300 g zlata i 500 g srebra, postavilo u ljekarnu povjerenika, a mr. Leu zabranilo pristup. Ljekarna je nacionalizirana, te ubrzo prodana mr. ph. Jurju Vrgoču. Leo Sinberger se sklonio u Hercegovinu i Dalmaciju. Godine 1943. Prešao je partizanima u Lici i na Kordunu. Nakon rata bio je u vojsci u Zagrebu. Supruga Heda bila je u talijanskim logorima Kraljevica i Rab. Nakon kapitulacije Italije bila je kod partizana u Rabu, zarobljena od Nijemaca i otpremljena u koncentracijski logor. Bila je u logorima Auschwitz, Birkenau, Ravensbruck i Retzow. Preživjela je zatočeništvo i nakon rata živjela neko vrijeme u Vukovaru. Oduzeta imovina: ljekarna u Vinkovcima sa svim uređajima, utenzilijama, kemikalijama, preparatima i sanitetskim materijalom, procijenjena 800.000 din, zatim potpuno uređen trosobni stan s odjećom vrijednosti 500.000 din, te nakit vrijednosti 100.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 256 - 258.
Sonnenfeld
Ludvig/Ljudevit Sonnenfeld dobio je dozvolu za sitničarski posao 28. 5. 1918. Zatim je 26. 11. 1918. započeo svratištarski i kavanarski posao, koji je 5. 12. 1929. proširio na konačište i držanje parnih kačnih kupelji. Velika gostionica s drvenim okruglim paviljonom u dvorištu i kupališnim dijelom nalazila se na uglu sadašnje Ulice bana Jelačića i Radićeve, a do Srijemske ulice bilo je dvorište s parkom, paviljonom i parnom kupelji. Ovdje su HPGD Relković, SPD Vila i druga društva priređivala kazališne priredbe, koncerte, zabave i plesove, a mlade. pohađala plesne tečajeve koje je vodio Moritz Kummelberg. Ludvig Sonnenfeld i supruga Malvina r. Lederer, rođena u Vinkovcima 10. 3. 1875. imali su djecu: Margaretu, Ota, Jaquesa i Aleksandra.
Margareta Sonnenfeld, kći Ljudevita i Malvine, udala se 4. 8. 1920. u dobi od 22 godine za Oskara Piskera, trgovca iz Novoga Sada, starog 28 godina.
Oto Sonnenfeld se bavio priređivanjem i prodajom toplih i hladnih jela od 26. 5. 1926. do 20. 9. 1928.
Aleksandar Sonnenfeld se rodio u Vinkovcima 19. 1. 1900. Završio je vinkovačku gimnaziju, a zatim studij medicine. Radio je kao liječnik u Vinkovcima. Ordinacija mu je bila u dvokatnici Schlesinger u Aleksandrovoj ulici, kbr. 15., sada Ul. Kralja Zvonimira.
Godine 1941. Malvina Sonnenfeld i sin Aleksandar živjeli su u Aleksandrovoj ul. 15.
U Holokaustu stradali su članovi obitelji Sonnenfeld:
- otac Ljudevit, 70 g., odveden iz staračkog doma u Osijeku 22. 8. 1942. u
Auschwitz, gdje je ubijen;
- supruga Malvina, 69 g. i sin Jaques, 28 g., činovnik, odvedeni su 11. 5. 1942. u logor Stara Gradiška;
- sin dr. Aleksandar, liječnik, 42 g., odveden je s posla iz vinkovačke bolnice u Staru Gradišku, ali je ubijen već prilikom putovanja;
- unuk Nikola Pisker, 18 g., učenik, odveden je 7. 11. 1941. u logor Jasenovac. Javljao se do 1943. Navodno prebačen u logor u Njemačku;
- unuk Manfred Pisker, 21 g., priv. namještenik, odveden je iz Zemuna u svibnju 1942. u Jasenovac. Javljao se do 1943. Navodno otpremljen u Njemačku.
Pokretnine: kućni namještaj 3 sobe, odjeća i rublje, ordinacija i čekaonica, instrumentarij, knjige, itd. vrijednosti 150.000 din. Oprema ordinacije prevezena u logor Jasenovac.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 259 - 260.
Spiller
Obitelj Spiller bavila se u Vinkovcima soboslikarskim obrtom i prodajom soboslikarskih potrepština.
Geza Spiller oženio je Paulu Lowy. Vjerojatno su uselili iz Đakova, jer im se ondje rodila kći Vilma. Bio je pismo i soboslikar. Radionicu je otvorio 1. 6. 3. 1914. u Ul. kralja Tomislava br. 1. Obrtnica mu je oduzeta 20. 11. 1942. Geza i Paula imali su djecu: Viktora, Otta i Vilmu.
Geza Spiller bio je suvlasnik prostrane obiteljske kuće uglovnice (vile) u Ul. kralja Tomislava, kbr. 19., sagrađene 1924. godine. Odlukom Gradskog poglavarstva
Vinkovci broj 9789 od 12. 6. 1942. odlučeno je da se cijela kuća u ulici Kr. Tomislava broj 19. prije vlasništvo iseljenog Židova Spiler Geze, preda na upotrebu moliocu Logoru Muške Ustaške mladeži u Vinkovcima. Godine 1941. u toj kući živjeli su Viktor Spiller sa suprugom Paulom. Kuća je tada procijenjena 200.000 dinara. Sada je to Ul. Jurja Dalmatinca, kbr. 25.
Spiller (Geza ?) odveden je u Jasenovac 1942. godine.
Viktor Spiller rodio se 1. 4. 1884. u Đakovu. Bio je poduzimač raznih ličilačkih radova i dobavljač materijala od 5. 2. 1924. do 11. 5. 1932.
Vilma se udala 30. 8. 1936. u dobi od 21 godine za Fritza Kerpnera, priv. činovnika, sina Maksa i Paule r. Pollak, starog 26 godina, sa stanom u Vinkovcima.
Otto Spiller, sin Geze, rodio se 1. 9. 1911. u Đakovu. Oženio je 25. 6. 1939. Paulu Flesh, 33 godine, rođenu u Pečuhu. Oto je bio soboslikar i ličilac od 19. 11. 1940. u Ulici kralja Petra, kbr. 67. (danas Duga). Dozvola mu je poništena 20. 11. 1942. U lipnju 1941. Otto i Paula Spiller .ivjeli su u Vinkovcima, Ul. kralja Petra 67. (danas Duga) logor Jasenovac 1942. odvedeni su Otto Spiller, soboslikar i supruga Paula. Njihova pokretna imovina procijenjena je 35.000 din. Adolf Spiller, (vjerojatno brat Geze) 61 g., soboslikar i supruga Johana, 57 g. odvedeni su u logor Jasenovac. Oduzeta im je vila u Ul. kralja Tomislava, procijenjena 170.000 din, te pokretnine 49.000 din .
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 260 - 262.
Stark
Dr. Adolf/Aco Stark rodio se 7. 8. 1893. u Rajevu Selu. Bio je liječnik u Vinkovcima. Radio je ujedno za osiguravajuće društvo “Merkur”. Supruga mu je bila Gizela, Austrijanka. Sin Ferdinand, zvaniDodo, rođen 28. 3. 1922. u Grazu, zavrπio je vinkovaEku gimnaziju πk. g. 1939/ 1940. Obitelj je 1941. stanovala u Ul. kralja Petra kbr. 29. Dr. Stark je kao jugoslavenski oficir dospio u njemačko vojno zarobljeništvo. Godine 1945. vratio se u Vinkovce, ali nije zatekao suprugu i sina, koji su stradali u logoru Obitelj Stark stanovala je 1941. u Ul. kralja Petra 29 (danas Duga). Gizela Stark, 44 g., supruga dr. Adolfa i sin Ferdinand, 20 g., odvedeni su u logor Jasenovac. Zaplijenjen im je namještaj 50.000 din, rublje i odjeća 50.000, te liječnička ordinacija 60.000. Ferdinand Stark poginuo je za vrijeme pokušaja bijega logoraša iz Jasenovca.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 262 - 263.
Stein
Židovske obitelji prezimena Stein useljavale su u Vinkovce koncem 19. stoljeća.
Moritz/Markus rodio se u Negoslavcima 1833. godine. Bio je trgovac, a zatim soboslikar. Soboslikarski obrt započeo je 21. 7. 1899. Umro je u Vinkovcima 14. 2. 1916. Moritz je oženio Fani Stein. Imali su djecu: Samuela, Karolinu i Lavoslava. Samuel, sin Moritza i Fani Stein, oženio se 7. 8. 1900. u Vinkovcima, kao postolarski majstor s 25 godina, sa Zorom Abraham. Postolarsku radionicu otvorio je 3. 5. 1900. Karolina, kći Moritza i Fani s 18 godina udala se 4. 5. 1902. za Moritza/ Mavru Steina, 27 g., ličioca iz Šida, rođenog 24. 3. 1875. u Karavukovu. Mavro i Karolina Stein živjeli su 1941. u Vinkovoj ulici, kbr. 55 (danas I.G. Kovačića 55). U logor Jasenovac odveden Moritz/Mavro Stein, moler, 60 g. i supruga Karolina, 58 g. Imali su kuću u Vinkovoj ulici, vrijednosti 50.000 din, te pokretne imovine vrijednosti 20.000 din
Leopold Stein rodio se u selu pokraj Osijeka 1868. godine. U Vinkovcima je 4. 10. 1892. otvorio pekarsku radionicu. Od 19. 5. 1903. trgovao je brašnom. Od 4. 7. 1918. do 7. 12. 1925. Trgovao je zemaljskim proizvodima. Od 3. 1. do 9. 11. 1927. ponovo je trgovao brašnom na malo. Supruga mu je bila Adela r. Abracham. Ona je 24.12.1921, otvorila (Ivana Gorana Kovačića 55) radionicu za izradu čarapa. Od 27. 12.1921. imala je i četkarsku radionicu u Frankopanskoj ul. kbr. 13. Rad joj je zabranjen 20. 11. 1942. Leopold i Adela Stein imali su djecu: Rudolf, Rozalija/ Sali, Charlotte/Loti, Regina, Katica, Michael/Mišo i Samuel/ Slavko. Godine 1941. Adela Stein bila je udovica i živjela kao pletačka obrtnica u Frankopanskoj ulici, kbr. 11. (danas Glagoljaška 11) U kućanstvu s majkom živjeli su: sin Samuel Slavko. Zaplijenjena su njegova odijela i biblioteka vrijednosti 5.000 dinara; sin Miπo, koji je u lipnju 1941. bio zaposlen kao privatni činovnik u Našičkoj d.d. Bio je neoženjen. Adela Stein, 65 g. i sin Slavko, 26 g., odvedeni su u logor Jasenovac 1942. Oduzeta im je kuća u Frankopanskoj ulici vrijednosti 40.000 din, te odjeće vrijednosti 30.000 din. Sin Mišo/Miška, 30 g, bio je od 1941. u njemačkom vojnom zarobljeništvu. Vratio se u Vinkovce 1945. godine .
Vilim/Vilmoš Stein rodio se u Crvenki 1888. godine, a umro u Vinkovcima 10. 12. 1930. Po zanimanju je bio tkalac. Obrt umjetnog tkalstva vodio je od 6. 10. 1919. do 12. 10. 1928. Tim se obrtom bavila i njegova supruga Johanna/Ivka Stein od 25. 8. 1925.. Vilim i Johana Stein r. Turkl imali su sina Alexandra/Sašu, rođenog 25. 6. 1920. Johanna/Ivka Stein živjela je 1941. kao udovica sa sinom Aleksandrom u Aleksandrovoj ulici, kbr. 45. (danas Zvonimirova 45) U logor Jasenovac 1942. odvedeni su udova Johanna Stein, 55 g., kućanica i sin Saša, 20 g., činovnik. Imali su pokretne imovine vrijednosti 50.000 din
Aladar Stein oženio je Rosu Hamburger (Stein?), rođenu 2. 2. 1887. U Ilači. Imali su kćer Bertu, r. 29. 6. 1915. Poginuo je u I. svj. ratu. Godine 1941. u Vinkovcima, Kozarčeva ul. 36., živjela je udovica Roza/ Sali Stein, udova Aladara. U logor Jasenovac odvedena je Roza Stein, 60 g., udova .
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek ,2002. str. 263 - 266.
Stern
Adela Stern otvorila je 20. 6. 1917. trgovinu drva i ugljena na malo te raznih predmeta izrađenih od drva. Sin Dragutin Stern je 22. 9. 1919. otvorio trgovinu mješovitom robom. Radio je do 18. 10. 1928. Eleonora/Ella je 14. 7. 1926. do 6. 12. 1930. Imala krojačnicu ženske odjeće. Dragutin i Eleonora imali su djecu: Adelu, Vladimira i Slavka. Kći Adela bila je činovnica u tvornici koža Marton. Godine 1941. Adela Stern, rođena 18. 9. 1905. u Velikoj Kopanici, neudata, bila je činovnica u tvornici ko.a Braća Marton. Stanovala je u Kumičićevoj ulici, kbr. 36 (danas Duga). O roditeljima i braći nema podataka. U logore Jasenovac i Gradiška 1942. odvedeni su Dragutin Stern, 73 g., supruga Eleonore/Ella, 71 g., kći Adela 34 g., činovnica i sin Vladimir, 29 g., tipograf. Sin Slavko bio je u vojnom zarobljeništvu u Njemačkoj. Imali su kuću u Kumičićevoj ulici, vrijednosti 100.000 din, namještaja vrijednosti 40.000 din, te rublja i odjeće vrijednosti 35.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 267.
Šlomović
Ugledna trgovačka obitelj. U Vinkovce uselili Marko i Bernhardt Šlomović.
Marko ŠlomoviEćbio je trgovac, rođen u Razdolju 1858., a umro u Vinkovcima 21. 9. 1937. Oženio je Ciliku, rođenu u mjestu Bonyhad u Ugarskoj 1857. Umrla je u Vinkovcima 22. 7. 1938. Imali su djecu Ignatza/Ignjata i Malvin.
Ignatz/Ignjat rodio se 27. 1. 1886. u Bošnjacima. U Vinkovcima je otvorio trgovinu manufakturne, kolonijalne i špecerajske robe 11. 2. 1919. U današnjoj Dugoj ulici ul. br. 14. 1923. godine sagradio dvokatnu poslovno-stambenu zgradu u kojoj je njegova obitelj stanovala. U prizemlju i na prvom katu imali su veliku prodavaonicu tekstilne robe (nakon 1945. Poznata kao stara NA-MA). Ignjat je oženio je Olgu Pollak, rođenu 20. 2. 1896. u Orubici kod Nove Gradiške. Imali su djecu: Zdenku, r. 23. 2. 1922. i Vilka. Zdenka je završila vinkovačku gimnaziju i studirala u Beogradu. Udala se za sina vinkovačkoga pravoslavnog svećenika. Bila je u kaznionici u Požegi. Izbjegla je Holokaust. Godine 1941. Ignjat i Olga Šlomović sa sinom Vilkom živjeli su u svojoj poslovno stambenoj kući u Petrovoj ulici, kbr. 17(danas Duga). Kuća je procijenjena 350.000 dinara, a roba u trgovini i skladištu 2,286.095 dinara. U lipnju te godine trgovina je bila podržavljena i postavljen povjerenik, a 7. 4. 1943. Prodana. U logor Jasenovac 1942. Deportirani su: Ignaz, 54 g., trgovac, supruga Olga r. Pollak, 45 g. i sin Vilko, 20 g. S njima su odvedene majka i sestra Olge Šlomović. Kći Zdenka, 23 g., bila je u logoru Požega, a zatim u Beogradu. Oduzeta im je dvokatna poslovno-stambena kuća u Osmomajskoj ulici (danas Duga) procijenjena na 1,000.000 din i 50 k.j. zemlje u Bošnjacima 300.000 din, ukupno 1,300.000 din. Od pokretnina oduzeto je pokućstvo u 5 soba 80.000 din, rublje i odjeća 100.000 din, nakit i zlatnina 50.000 din, te roba u trgovini 500.000 din, uk. 730.000 din, sveukupno 2,030.000 din.
Milan Šlomović, rođen 1. 9. 1893. u Podromaniji kod Rogatice u Bosni sa suprugom Adelom uselio je u Vinkovce. Od 29. 3. 1923. bavio se trgovinom raznovrsnog drva i građevinskog materijala. Supruga je držala galanterijsku radnju. Godine 1941. obitelj Milana Šlomovića stanovala je u Aleksandrovoj ulici, kbr. 86 (danas Zvonimirova), a prodavaonica građevnog materijala i ogrjevnog drveta bila im je u Ul. kralja Aleksandra, kbr. 92. Trgovina je podržavljena već 26. 6. 1941. U logor Jasenovac otpremljeni su trgovac Milan Šlomović, 55 g. i supruga Adela, 50 g.
Oduzeta im je kuća s vrtom vrijednosti 250.000 din, te oko 3 k.j. zemlje u blizini električne centrale vrijednosti 60.000 din. Od pokretnina oduzeta je daščara s oko 30 vagona građe vrijedne 200.000 din, drugog građevinskog materijala za 50.000 din, pokućstvo 60.000 din, rublje, odjeća i ćilimi 50.000 din, zlatnina i nakit 150.000 din, 2 krave 10.000 din, te 2 konja i kola 40.000 din, pokretnine,ukupno 560.000 din, sveukupno 870.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 268 - 270.
Türkl
Sigmund Türkl i supruga Berta/Betti r. Graf, rođena 15. 6. 1866. u Parabuću uselili su u Vinkovce u 19. stoljeću. Sigmund Turkl i supruga Betti imali su kćer Johanu, koja se u dobi od 31 godine udala za Vilima Steina, tkalca iz Crvenke, starog 31 godinu. Beti Turkl živjela je 1941. u svojoj kući u Aleksandrovoj ul. kbr. 45 (danas Zvonimirova )vrijednosti 150.000 dinara. Udova Berta Turkl, 68 g., kućanica, odvedena je u logor Jasenovac 1942. Oduzeta joj je kuća u Ul. braće Martinovski br. 45. procijenjena na 150.000 din, 3 sobe namještaja 20.000 din, rublja i odjeće 30.000 din, te zlatnine i nakita vrijednosti 30.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 271.
Weber/ Zilzer
Bernhard Weber i supruga Jeanette (Žanet) r. Bergstein držali su dućan u Dugoj ulici, na mjestu gdje je sada raskrižje Duge, Lapovačke i Kačićeve ulice. Imali su kćer Regin, koja se 1902. udala za Josefa Zilzera. Bernhard Weber i zet Josef Zilzer osnovali su tvrtku Weber i Zilzer, koja je otvorila trgovinu mješovite robe 13. 8. 1903. Zatim su 19. 10. 1927. registrirali žensko-krojački obrt sa štikanjem. Proizvodnja i prodaja bila je u Dugoj ulici, kbr. 12., u kući koju su kupili 5. 7. 1906. od Josipa Maretića. U njoj su Weberovi i stanovali. Kasnije je Bernhard Weber kupio kuću na uglu Duge i tadašnje Frankopanske ulice. Prodao ju je prije 2. svj. rata. Ta je kuća kasnije promijenila nekoliko vlasnika (Thausz, Bohunicki, jedno vrijeme prodav. namještaja Ivo Marinković, srušena 2000. (danas Privredna banka) U logor Jasenovac 1942. odvedena je Žaneta Weber, 90 godina, majka Regine udane Zilzer, koja je u starosti živjela kod kćeri.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 282 - 287.
Josef/Josip Zilzer i obitelj
Josef/Josip Zilzer rođen je u mjestu Obrovac u Bačkoj 24. 10. 1873. godine. U Vinkovce je došao 1902. godine. Kao trg. pomoćnik od 28 godina oženio je 17. 9. 1902. Regin Weber iz Vinkovaca, rođenu u Somboru, 22 godine, kćer Jakoba Bernata i Sanete (Janete/Žanete) r. Bergstein. Josef /Josip Zilzer imao je krojačku i veziljsku radionicu u Dugačkom sokaku, kasnije Ul. kralja Petra kbr. 12. od 13. 8. 1903. do 16. 5. 1938. Također je imao krojačnicu ženske odjeće i rublja od 18. 10. 1927. do 14. 2. 1940. Pred II. svj. rat stanovali su u unajmljenoj kući u Ulici Josipa Kozarca, kbr. 20., sada Ul. Ivana Gundulića br. 20. Ta je kuća srušena i sada je na njenu mjestu Samostan sestara Sv. Križa. Josef i Regin imali su desetero djece: Sidoniju, r. 1903., Vilmu, r. 11. 2.1906., Iren, r. 1. 9. 1907., Edit, r. 1909., Nelly, r. 16. 1. 1911., Herminu, r. 7. 9.1913., Jena/Egona, r. 22. 7. 1915., Lea, r. 1. 2. 1918., Haryja, r. 30. 7. 1920. I Otta, r. 1. 5. 1922. Jeno/Egon, odveden u Jasenovac 7. 11. 1941 Leo, ubijen u Lepoglavi 1941. Hary, ubijen na salašu u Brčkom 1941. Oto, odveden u Jasenovac 7. 11. 1941.
Godine 1941. Josip Zilzer, Kozarčeva ul. 20. dao je podatke o svojoj nepokretnoj imovini:
- kuća u Ul. kralja Petra br. 19., gr. ul. 15, k.E. 733, 734., naslijedila Regina
Weber ud. Zilzer, vrijednost 180.000 dinara; (Duga 19)
- kudeljara, gr. ul. 1555. i 3174., vrijednost 250.000 dinara (ne radi 3 godine;
povjerenik Petschner, kupio Jakob Scharb iz Rajevog Sela);
- zemljište u Grbavici, 48 k.j., voćnjak, kuća, ukupna vrijednost 165.000
dinara.
U logor Jasenovac 1942. odvedeni su Josip Zilzer, 63 g., trgovac, suprugaRegina, 58 g., sin Egon, 24 g. i Otto, 20 g. Zajedno s njima u logor je upućena Janeta Weber, 90 g., majka Regine Zilzer. Sinovi Leo i Harry bili su antifašisti. Leo, 22 g., ubijen je u Lepoglavi 1941. a Harry, 21 g. ubijen je 1941. u Brčkom. Imovina oduzeta od obitelji Zilzer: kuća u Osmomajskoj ulici (Dugoj) vrijednosti 250.000 din, kuća i vrt kod Bosuta 30.000 din, kudjeljara 150.000 din i 70 k.j. zemlje u Bosni 200.000 din, ukupno nekretnine 630.000 din. Oduzeta pokretna imovina: namještaj 30.000 din, rublje i odjeća 100.000 din, zlatnina 30.000 din, te roba u tekstilnoj radnji 300.000 din, ukupno pokretnine 460.000 din, sveukupno 1,090.000 din.
Josip Zilzer, trgovački pomoćnik iz Štitara oženio je Elizabetu Klein, kći Markusa i Fanike r. Mileh. Vjenčali su se u Vinkovcima 19. 2. 1928. U Vinkovcima se bavio trgovinom. Sa suprugom i djecom stanovao je u Jelačićevoj ulici kbr. 5. Josef/Josip Zilzer, trgovac, 40 g., supruga Elizabeta, r. Klein, 36 g., kći Dina, r. 18. 2. 1936., sin Ruben/Fedor, r. 12. 10. 1938. i sin Josip, 1 mj., odvedeni su u logor Jasenovac. oduzeto im je namjeπtaja, rublje i odjeće vrijednosti 35.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek ,2002. str. 282 - 287.
Weiss/ Weisz
Prezime Weiss veoma je bilo često među Židovima u Vinkovcima. Neki nisu bili u rodbinskoj vezi.
Makso Weiss, rođen u Osijeku 8. 9. 1872., knjigovođa, bez namještenja od 31. 5. 1941. i supruga Irma, rođena 1881. u Orahovici, živjeli su 1941. U Vinkovcima, Basaričekova ulica, kbr. 23/a (H. D. Genschera). U logor Jasenovac 1942. otpremljeni su Makso Weiss, 67 g., činovnik i supruga Irma, 60 g. Kuća im je procijenjena na 50.000 din, a namještaj, rublje i odjeća 40.000 din
Bella Weiss, rođen 19. 1. 1909. u Vukovaru, privatni službenik u tvrtki Borovic i Rosenberg, živio je 1941. u Vinkovcima. Supruga mu je bila Ana/Anica Cvijan, arijevka, također iz Vukovara. Radila je kao službenica u tvornici Viteks. Stanovali su u Sajmišnoj ulici, kbr. 14. (danas Josipa Matasovića). U logor Jasenovac 1942. g. otpremljen Bella Weiss, 35 g., privatni činovnik. Oduzeto mu je namještaja, rublja i odjeće vrijednosti 25.000 dinara Supruga Ana r. Cvijan nije otpremljena u logor.
Adolf Weiss, rođen 15. 9. 1878. u Sonti, uselio je u Vinkovce 1897.godine. Supruga Sofija bila je Vinkovčanka, sestra Adolfa Hamburgera. Stoga su se nastanili u kući broj 16. u Ulici Josipa Kozarca, vlasništvo Lavoslava Hamburgera. S njima je živjela sestra gospođe Sofije. U dvorištu te kuće bila je staja za konje i gospodarska zgrada za kola kojima se prevozilo vino. Također se tu nalazilo spremište zvano ledara, duboka jama pokrivena dvostrešnim slamnatim krovom u koju su zimi spremali led za ljetne dane. Adolf Weiss bio je 1941. trgovački putnik. Sa suprugom Sofijom živio je u Ulici Josipa Kozarca, kbr. 16., vlasništvo Lavoslava Hamburgera. Adolf Weiss, 62 g. i supruga Sophia, 58 g., otpremljeni su u Jasenovac 1942. Oduzeta im je pokretna imovina procijenjena 8.000 din
Dva samca, Mirko, 56 g., tapetar i NN Weiss odvedeni su u Jasenovac. Nije zabilježeno oduzimanje imovine. O tim osobama nema drugih podataka.
Ana Weis, profesorica francuskog jezika u Gimnaziji odvedena je 1941. u logor.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 282 - 287.
Wiener
Moritz/Mavro Wiener, rođen 1866. u Dardi, bio je mesar klanjem krupne i sitne marve od 10. 4. 1897. za potrebe židovske zajednice u Vinkovcima. Dozvolu za bavljenje obrtom dobivao je također 1910. i 1922. Mesnica mu je bila u Aleksandrovoj ulici. Jedno vrijeme bio je suvlasnik predionice Wiener i Deutsch. Umro je u Vinkovcima 22. 2. 1938. godine. Mavro i Hermina Wiener imali su sina Julija i kćer, koju su zvali Bebica Hermina Wiener, supruga pok. Mavre, 65 g., odvedena je u logor Jasenovac 1942. Oduzet joj je namještaj vrijednosti 40.000 din.
Šalić, T., Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002. str. 277 - 278.
Impresum
OBJAVLJUJE
Gradski muzej Vinkovci
www.muzejvk.hr
AUTOR IZLOŽBE
Danijel Petković, prof., muzejski savjetnik
DIZAJN I IZRADA IZLOŽBE
BRACHA
kulturne i kreativne industrije
www.bracha.hr
Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija i Grada Vinkovaca.
