Prepoznavši potrebu za očuvanjem tradicijske materijalne kulture, u prvom redu narodne nošnje koja je prepoznatljivi dio identiteta Primoraca, ustrajnim trudom i terenskim radom spašava od propadanja brojne vrijedne tekstilne predmete. Prve sakupljačke poduhvate poduzeo je od 1997. i do danas ga ta ljubav prema svom zavičaju i njegovim ljudima nije napustila. Njegova zbirka narodnih nošnji Dubrovačkog primorja danas broji oko 500 primjeraka vrijedne tekstilne građe, koju u sklopu svoga agroturizma osnovanog 2011., predstavlja brojnim domaćim i stranim posjetiteljima. Sa primjercima svatovske muške i ženske narodna nošnje i nošnje udane žene iz Dubrovačkog primorja na manifestaciji Obnavljamo baštinu u organizaciji Posudionice i radionice te KUD-a Lovor iz Trnjana 2019. godine osvojio je drugu nagradu za rekonstrukciju narodnih nošnji iz Dubrovačkog primorja. Mato je i suosnivač Kulturne udruge Žutopas, a od 2016. suosnivač i neumoran član Folklorne kulturne udruge Primorska lijera sa sjedištem u Smokovljanima. U svakodnevnim obilascima i razgovorima sa starijim žiteljima Smokovljana i okolice zabilježio je i brojne običaje koji su svjedočanstvo usmene povijesti i lokalne kulture. Jedan je od predlagatelja zaštite Primorskog kola linđo kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske te ustrajno radi i na zaštiti osobitih ženskih kolendi župe Smokovljani. Čest je gost i sugovornik brojnih radijskih i televizijskih emisija na lokalnoj i nacionalnoj televiziji i u tisku. Dobitnik je nagrade Dubrovačkog primorja za promicanje kulture, tradicije i običaja za 2022. godinu.