Odrastao sam u obitelji s roditeljima, bratom, bakom, djedom te prabakom, a otkad pamtim uvijek su se kroz sve životne okolnosti provlačili uporabni tekstilni predmeti. Njihova upotreba te prisutnost plijenili su mi pažnju te sam već u ranoj dobi znatiželjno istraživao čemu su služili stari ručnici, koperte i ćilimi. Volio sam gledati baku tijekom šivanja, a poslije se i kod mene pojavila želja za šivanjem. Promatrajući i pokušavajući naučio sam šivati. Želio sam sačuvati radove koje su izradili moji preci. Baka se našalila da sam joj oduzeo nasljeđe, ja bih rekao da mu produžavam vijek.
Prvi predmet kojega imam i danas, a kupio sam vlastitim novcem je našivavana koperta. Na koperti je poseban izvezeni stih „Nek ti ruža ova veli da te srce moje želi. Mi ćemo se voljeti, cjelog vjeka ja i ti”. Sjećam se i bake od koje sam je kupio. Kada god sam nešto želio od starina, pomagala mi je baka. Ona je potom zvala svoju strinu u Cirkvenu, kumu u Žabno, ujnu u Brezovljane, kolegicu u Mačke da pita „el bi se đe šta takovog našlo”. Tako sam dolazio do stvari koje tada nisam imao. S vremenom je moj interes postajao veći, a tako i popis stvari i predmeta koje sam želio u svojoj kolekciji.
Aktivno sam počeo skupljati nošnje već s 15 godina. Većinu sam dobio. Dio sam kupio od skupljenog đeparca, a kasnije od zarađenog novca. Nikada mi nije bilo žao dati određenu svotu na predmete koje sam želio, dok s civilnim stvarima imam upravo taj problem. Starije generacije su uvijek reagirale s oduševljenjem na moj hobi jer je neobično da netko mlad želi čuvati takve predmete za nove generacije. Kod mlađih generacija je to drugačije, ali nikada me nije opterećivalo što moji vršnjaci misle. Za razliku od njih koji su bili sretni odlaskom na nogometnu utakmicu, ja sam bio presretan kada sam dobio ručnik.
Jednu od prvih nošnji otkupio sam u Cirkveni od bake Milke. Upoznao sam ju slučajno na bjelovarskoj tržnici, a kasnije se ispostavilo da se njezina i moja obitelj poznaju. Radi se o najstarijem tipu nošnje koji imam u zbirci, muškoj i ženskoj bjelini. Ujedno bih izdvojio ove predmete u svojoj kolekciji među najvrjednijima. Uz ova dva kompleta, svakako su najvrjedniji primjerci nošnji s ukrasima dupljanja na starinski prebor, peče tkane crvenim pismom te starinske poculice vezene vunicom.
Kako sam upoznavao sve više baka, tako su me one upoznavale s drugima i krug se samo širio. Imao sam veliku želju obilaziti sela i prikupljati ne samo nošnje, nego i uporabne tekstilne predmete. U jednom takvom obilasku od rođaka iz Draganića, pokraj Rovišća, dobio sam kompletno pokućstvo sa svim tekstilom. Do danas im se ne mogu zahvaliti na svemu što su mi darovali.
U obilasku sela Križevačkoga prigorja 2016. godine naišli smo na jednu baku koja je svoje ruho odbacila. Nije nalazila nikakvu zainteresiranost kod svoje djece pa je dijelove nošnji počela upotrebljavati za različite stvari. Tako je jedan starinski jaklin (kaputić) od šišanoga bliša (pliša) koristila za pokrivanje gajbe u kojoj su bili mali pilići, a drugi, vrlo sličan je bio ispod pilića. Oba su kemijski očišćena te su se pridružili predmetima u mojoj zbirci. Korišteni su za potrebe fotografiranja ruha Glogovničke župe i nalaze se u knjizi Narodne nošnje Križevačkoga prigorja koju je izdalo KUD Prigorje, a ja sam autor teksta.

Imam potporu obitelji, osobito bake. Podržavaju me ne samo bliži, već i daljni rođaci koji sada već znaju da se time bavim pa mi nešto daruju, savjetuju ili upute kritiku kako i što napraviti pošto i sam izrađujem narodne nošnje. Tu mi je uvelike pomogla bakina ujna Katica koju mogu nazvati kada god poželim. S njom je lako razgovarati i ona jedva čeka kako prenijeti sva sjećanja i informacije o poculicama, granjerima, fertunima, krepdešinu, kangaru, šlinganju i svim drugim stvarima koje me zanimaju. Zbirku čuvam u obiteljskoj kući u sobama koje sam uredio u starinskom stilu s pripadajućim namještajom. Osim toga, imam jednu starinsku kuću od blata u okolici Križevaca koja je autentična te je obnovljena u izvornom obliku. Tamo sam smjestio nekadašnje pokućstvo koje je dobilo svoju funkciju i sve je obnovljeno kako bi se koristilo. Prostorije u obiteljskoj kući trenutno služe kao skladište i prostor s ormarima za pohranu, a kuća služi kao izložbeni prostor. Svoje nošnje brižno čuvam, no često se koriste i za nastupe folklorne skupine, najviše društva kojega vodim, KUD-a Prigorje iz Križevaca.
Najviše tekstilnih predmeta i nošnji imam s bilogorskog područja, posebice zapadnog dijela Bilogore. Otkako sam postao voditelj KUD-a Prigorje prije šest godina počeo sam skupljati i izrađivati nošnje križevačkog Prigorja pa u zbirci imam ruho i tog područja. Vodim evidenciju koja sadržava podatke od koga i kada sam nešto dobio ili kupio. Velika mi je želja uslikati cijelu zbirku te za svaki predmet napisati informacije koje imam. No, nažalost to ne mogu ostvariti zbog nedostatka vremena. Nikada nisam računao koliko kompleta narodnih nošnji imam jer je to vrlo teško - sve se može kombinirati ovisno o razdoblju. Prema trenutnom stanju u zbirci imam preko 1000 tekstilnih predmeta, što ne uključuje samo dijelove nošnji, već i puno ručnika, koperti, ćilima, stoljnjaka i jastučnica.
Osim originalnih primjeraka koje sam dobio ili kupio, izrađujem i nove narodne nošnje. Veseli me kada vidim što sam sve izradio ili uspio obnoviti staro. Do sada sam uspješno izradio poculice vezene vunom i koncem, štikane poculice, šlingane rub'ne i oplećke, našivavane dijelove nošnji, ali i uporabne tekstilne predmete. Sašio sam sve što se koristi na našim nošnjama: rubače, rub'ne, gaće, oplećke, fertune, lajbece, kapute, bluze, šircline, peče...
Surađujem s Križevačkim muzejom, ali imam i odličnu suradnju s Posudionicom i radionicom narodnih nošnji u Zagrebu. Surađujemo na obostrano zadovoljstvo. Okružen sam ljudima s kojima se mogu posavjetovati kako nešto izraditi novo, obnoviti staro te kako na ispravan način nešto prikazati.