Valpova i okolice
Zovem se Josip Štefić rođen sam 07.04.1979 godine živim u mjestu Marjančaci pokraj Valpova u Osječko-Baranjskoj županiji. Folklorom se bavim od 1996. godine kada sam se upisao u HKUD Valpovo 1905. od kad sam započeo i sakupljanje narodnih nošnji. Vodio sam mnoge seoske grupe sa kojima sam uprizorio mnoge zaboravljene običaje gdje sam na scenu izvukao i zaboravljene kombinacije narodnih nošnji.

Sa ustrajnim bavljenjem folklorom sam postao i voditelj Matičnog društva Valpovo 1905. Tijekom sakupljanja nošnji sam se i sam učio i dolazio do raznoraznih spoznaja o načinu izrade odijevanju tipovima i vrstama nošnji iz svoga mjesta i okolnih mjesta valpovštine. Prvi susret sa nošnjama sam imao u ormarima svoje bake koje sam na žalost svojom rukom i bacio osim pojedinih predmeta koje je baka sačuvala tijekom preseljenja, da bih se poslije grdo kajao jer bi mi ti komadi sad bili itekako vrijedni. Tokom godina sam sakupio pozamašan broj odjevnih predmeta i rukotvorina u tekstilu sa područja Valpovštine i cijele Slavonije, Baranje i Bačke. Prepoznat sam kao strastveni zaljubljenik u narodno ruho običaje i ples te mi je dosta ljudi poklonilo zaista vrijedne komade narodnih nošnji iz obiteljskih riznica iako sam većinu otkupio na terenu. Na inicijativu skupine građana predložen sam za plaketu Matije Petra Katančića u kategoriji očuvanja tradicijske baštine svoga kraja koju grad Valpovo dodjeljuje zaslužnim građanima. Tada sam bio najmlađa osoba koja je ikad primila takvo priznanje. Teren je vrlo interesantan zanimljiv i volim ga obilaziti i vrndati po starim ormarima što je i starijem pučanstvu vrlo zanimljivo pa i čudno da se jedan mladi čovjek a k tome još i muškarac toliko zanima za narodno ruho u ova moderna vremena. Vrlo je zanimljivo slušati od njih kako su predmeti nastali i došli u njihovo vlasništvo od njihovih predaka. Obitelj me uistinu podržava, a i grdi za sve ovo što radim jer je praktički cijela kuća od djeda i bake pretvorena u svojevrstan muzej. Obitelj rado pokazuje moju zbirku koja sada broji oko 2000 predmeta u tekstilu, ljudima koji se nađu u našem domu i kad mene nema kod kuće. Kroz godine sakupljanja narodnih nošnji nailazio sam i na mnoge stare fotografije koje su mi bile i nit vodilja što tražiti i kako kompletirati pojedine narodne nošnje. Kako je dosta toga u valpovštini, uništeno prionuo sam izradi nove po fotografijama kojih jednostavno više nema na terenu ili postoji pokoji primjerak u muzejima. Prije nego sam krenuo u izradu novih predmeta savjetovao sam se i sa strukom kao što je Posudionica i radionica narodnih nošnji iz Zagreba i posuđivao postojeće komade iz muzeja da bih napravili točnu repliku po starom komadu. Uspostavio sam dobru suradnju sa raznim udrugama muzejima i ustanovama koje se bave ovakvim ili sličnim djelatnostima. Radio sam razne izložbe i prezentacije po školama, upoznavao mlade ljude sa tradicijom i narodnim nošnjama kao plesni voditelj u KUD-ovima. Nošnje koristim i za odijevanje članova KUD-a u nekim prilikama da bih se vidjelo sve bogatstvo narodnog ruha na sceni. Tokom godina sakupljanje nošnji se proširilo na veliko područje pa tako u zbirci imam nošnje valpovštine, bizovačkog kraja đakovštine , brodskog kraja, požeštine podravske i podunavske Baranje i šokačke Bačke. Najviše nošnji imam iz valpovštine, Baranje i bizovačkog kraja. U zbirci čuvam dosta zimskih odjevnih predmeta kojih je zaista malo na terenu a ne možemo ih vidjeti ni na folklornoj sceni. U zimskim odjevnim predmetima vidim nekako i najvrijednije komade u zbirci i u pojedinim komadima koji datiraju iz 1890 ih 1900 ih godina. U budućnosti planiram i dalje povećavati broj predmeta u zbirci a sve skupa bih volio da postane jedan mali muzej kroz koji bi mogli vidjeti prošlost odijevanja naših starih u panonskom dijelu republike hrvatske.

Zimski odjevni predmeti iz bizovačkog kraja

Baranjski šareni kožušci, crni komošni kaputić iz podravske Baranje te šarena ponjavka.

Vidljiv način odijevanja ponjavke i jaknice bekeša za djevojke i snaše.

Vidljiv način odijevanja ponjavke i jaknice bekeša za djevojke i snaše.

Pršnjak i crveni kožušak iz đakovačkog kraja. Šareni kožušak te štrikanac, jenkel ili reklja iz Brodskog Posavlja.

Baranjska srdoma i dva kaputića bekeša iz podunavske Baranje.

Svečane nošnje iz valpovštine na seminaru „Plesovi i nošnje valpovštine“.

Zimski odjevni predmeti iz sela Bački Breg i Bački Monoštor

Povezivanje glave udane žene takozvano „na vranu“ – podunavska Baranja

Zimska nošnja bizovačkog kraja. Žene u kožuvima, a muškarac u surki.

Skupna fotografija s izložbe na Ljetu valpovačkom iz zbirke J. Štefića.

Prsluci iz Valpovštine od raznobojne čoje i someta.

Muški odjevni predmeti iz Valpovštine. Gore kabanica s kapuljačom, dolje surija

